HCL.HR

Recenzija

Might & Magic: Clash of Heroes [DS]

Marko Babić

Već mi dulje vrijeme fantasy setting ide na živce. Uvijek su ljudi pohlepna gamad, vilenjaci su mudri, žive dugo, koriste luk i strijelu te žive u šumama nadajući se da će naći dovoljno vjeverica svaki dan kako bi obrisali dupe nakon kenjanja. Dwarfovi su alkoholičari škotskog naglaska, s manjkom karizme, ali velikim znanjem u kovanju oružja. Gnomi su superinteligentni, orci vide sve pred sobom kao nešto za razbiti, i tako unedogled. Zbilja, tražiti ću peticiju neke vrste da developeri počnu sami izmišljati rase. Na samom početku igre nešto vam se blebeće oko svijeta koji se zove Azeroth… Ne sjećam se. Neko tipično fantasy ime za svijet.

U tom „nije Azeroth“ svijetu imamo nekoliko rasa. Vilenjake koji žive u nekoj velikoj šumi, čarobnjake koji žive u nekom srebrnom gradu visokih zgrada, ljude koji imaju neko paladin-inspired sveto kraljevstvo s tipičnim palačama, nekromancere koji… Ne znam, bave se nekromancijom, vjerojatno je njihov svijet groblje. Osim toga, ima još neki alternativan svijet čije sam ime također zaboravio, a opet je neko tipično maliciozno ime za random fantasy svijet. Bilo kako bilo, u tom drugom svijetu su, ne biste pogodili, demoni. Svi crveni, gnusni, s rogovima, okruženi vatrom i magmom. Demoni su po defaultu zli te su zbog toga i ničeg drugog odlučili pokoriti svijet.

Kod svake nije-navedeno-koje mjesečeve eklipse dešava se nekakav poremećaj u oba svijeta tako da demoni mogu slobodno kročiti nogom iz svog svijeta u ovaj dobar i neokaljan. Kod prošlog ciklusa je tako onda napravljeno neko oružje kojim se mogu kontrolirati demoni. Pa eto, prije nego li dođe do tzv. „Krvave eklipse“ neki random demon tipičnog malicioznog imena pokušava se domoći tog svetog komada željeza. Igra počinje u šumi vilenjaka na neki važan dan kad se vilenjaci sastaju s ljudima. Niotkud se pojave demoni te ubiju vaše roditelje i prijatelje. Osim toga otmu nekog mladića plemenite krvi kako bi uvjerili ljude da je to vilenjačko maslo i na taj način zavade dvije strane u najboljoj maniri Cezara i njegovog „podijeli pa vladaj“ sistema.

Sad kad su vam tako konvencionalno ubijeni roditelji kako biste imali svu moguću motivaciju za osvetom, vrijeme je za klanje demona. Usput rečeno, zovete se Anwen. Još malo umijeća originalnosti, o da. Uglavnom, kako počinje igra, tako će vam se pridružiti neki ljudi koji žele pomoći. Dobro, nisu ljudi, nego vilenjaci, medvjedi i slično. Sam borbeni sistem je dosta dobar i postepeno ćete napredovati sve dok jednom ne dođete do dijela igre kad preuzimate nekog drugog lika, tj. rasu. Zatim slijedi privikavanje na nove jedinice i nove taktike što je dobra stvar oko razbijanja monotonije igre.

Igra žanrovski spada u strategije na poteze. Tutorijal u glavnom izborniku možete komotno ignorirati, budući da vas tutorijal čeka ionako na samom početku igre, ali opet dobro dođe ako niste nešto pohvatali kako treba pa želite ponoviti lekciju. No hej, počnimo prvo s onim kraćim, tj. onim što nije borba. Kad niste u borbi, hodate okolo po šumi / gradu / gdje se već odvija igra. Teren imate obilježen nekakvim točkama. Isprve sam se pitao čemu služe te točke, no ispostavilo se da se po njima krećete. Da, nemate neku slobodu kretanja, već idete od točke do točke, a one su svega par metara jedna od druge. Zar je bilo tako teško napraviti obično kretanje?

Krećete se od točke do točke tipkama, ili pak tapkanjem po donjem ekranu. Povremeno ćete uz te točke imati neke NPC-e te možete s njima pričati, boriti se ili dobivati razne sidequestove. Nekad će vam iskočiti neki neprijatelj iz zasjede pa ako se ne želite boriti, samo brzo pritisnete B tipku ili tapnete na jedan štit pokraj demona. Postoje i neka mjesta kod kojih možete kupiti neke elitne jedinice za borbu. Još su tu i škrinje s blagom u kojima imate neophodne stvari poput novca.

Evo nas konačno u borbi. Služiti će nas oba ekrana, tj. na gornjem će biti neprijateljeve jedinice, a na donjem naše. Svatko od nas ima određeni broj zdravlja, tj. popularnih hit pointsa, i cilj nam je dovesti protivnikovo zdravlje na nulu. Da to učinimo, potrebno je formirati napad. Kad imate posla sa nekim standardnim jedinicama, to ćete učiniti tako da tri jedinice iste boje posložite okomito jednu do druge. Imat ćete prikaz damagea koji radi, kao i broj koji označava nakon koliko će redova napasti. Nakon što lansirate uspješan napad, on će uništiti protivničke jedinice i ići na neprijateljevo zdravlje. Da, ono zdravlje koje morate spustiti na nulu. Naravno, nije sve tako jednostavno, jer će vam napad biti sve slabiji kroz što više jedinica prolazi prije nego li dođe do kraja. Nekada će protivničke jedinice u potpunosti zaustaviti napad, prvenstveno ako su u napadačkoj formaciji veće snage od vaše. Kad vam se jedinice „potroše“, možete ih dobiti natrag prizivajući pojačanja.


Kad tri jedinice iste boje posložimo vodoravno, dobivamo zid koji služi za blokiranje (češće za slabljenje) protivničkih napada i može biti prilično koristan. Još tu imamo elitne i „champion“ jedinice koje zauzimaju više prostora od regularnih te im duže treba da izvrše napad, no damage koji rade je ogroman. Još jedna bitna razlika između običnih jedinica te elitnih i „champion“ jest to što potonje morate kupovati te vam ne dolaze u beskonačnim brojevima. Osim toga, svaka rasa ima sebi specifične elitne jedinice s drukčijim posebnim sposobnostima. Tako su onda primjenjive i drukčije taktike, što je ugodno iznenađenje budući da sam očekivao iste jedinice s različitim skinovima. Još bi se ponešto dalo napisati o gameplayu, no nema smisla tratiti toliko web prostora, jer i nisu toliko bitne stvari. Znači, ovo su vam neke osnove koje u kombinaciji sa screenshotovima možete pretočiti u neki bolji uvid u igru.

Grafika je tipična fantasy japanska, ništa pretjerano. Zapravo je sasvim pogođena za ovakav setting. Replayability faktor nije baš neki poveći, budući da je igra linearna. Kad se sve zbroji i oduzme, dobili smo sasvim solidan uradak koji svako malo lupi monotonija i koji potpuno kvare setting i priča koji kao da su rađeni po nekom fantasy script generatoru za developere amatere. Solidna je to igra, s vrlo jednostavnom krivuljom učenja, za izgubiti nešto vremena i za povremeno igranje protiv prijatelja, ali ništa više. Moglo (čitaj: trebalo) je to i bolje.

Gdje ste fantasy lovin` DS igrači? Jeste igrali već ovaj naslov? Ostavite nam komentar o ovoj igri i našoj recenziji iste u komentarima, a ne zaboravite podjeliti sa nama i vaše mišljenje tome koju ocjenu ova igra zaslužuje.

Might & Magic: Clash of Heroes jedna je od posljednjih igara izašlih za Nintendov DS 2009. godine kao tko-više-broji-koja inkarnacija serijala, nismo se ni pretjerano čudili osrednjoj igri.

79 Naša ocjena
  • borbeni sistem
  • raznovrsnost
  • šablonski fantasy setting i priča
  • besmisleno kretanje

Komentari (1)

  • agaeon

    01.03.2010 - 17:10

    fuckaj ds,komp rula,-)
    wb baBIČu falile su mi tvoje recenzije xd

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?