Recenzije > PC igre > Spec Ops: The Line


U Spec Ops: The Lineu nema luksuznih tornjeva, otoka u obliku palmi ili teniskih terena na 200 metara visine. Dubai ovdje vodi borbu za život protiv gigantskih pješčanih oluja, a vi ste u samom centru traumatičnih događaja i naoružani do zuba..

Spec Ops: The Line

Sam spomen Dubaija podsjeća na prostrane pješčane plaže, hotele sa sedam zvjezdica, najskuplje svjetske automobile, gomile zlata i ostalih nezamislivih vrijednosti. No, treba uzeti u obzir i sam geološki položaj te metropole. Dubai ima izlaz na more, ali se i dalje nalazi u pustinji na Arapskom poluotoku što predstavlja veliku opasnost od prirodnih katastrofa. Kreativci Yager studija su odlučili iskoristiti okoliš tajkunske prijestolnice protiv nje same. Šest mjeseci prije događaja proživljenih u igri, serija snažnih pješčanih oluja pogodila je Dubai. Tamošnji političari i društvena krema pokušavali su stvarnu opasnost koja je prijetila prikazati umanjenom kako bi što lakše i brže mogli evakuirati grad, a svojom evakuacijom pustili su sve građane na milost i nemilost pješčanim olujama.


Iako se na prvu može činiti kao vaša klasična i generična pucačina bez duše, Spec Ops: The Line ima vrlo zanimljiv i donekle inovativan setting koji kao da nije dovoljno zastupljen u današnjim igrama. No najsnažniji element ove igre je zapravo njena emocionalno teška i često napeta priča. O da, ovo nije samo bezglava pucačina. Naime, čuvši za nerede u Dubaiju, proslavljeni američki pukovnik John Konrad, volontirao je riskirati svoj život i živote cijele svoje postrojbe u svrhu pomoći oko evakuacije grada. Kada mu američka vlada takav potez nije dozvolila on i njegovi ljudi dezertiraju i postavljaju zakon iznimnog stanja u pogođenom gradu.


S vremenom se oko grada nakupio veliki pješčani zid zbog kojeg je odsječena sva komunikacija Dubaija s vanjskim svijetom. Konrad, zajedno sa svojim 33. Bataljunom biva proglašen izdajnikom, no kada jedan njegov poziv u pomoć uspije probiti pješčani zid, američka vlada šalje posebnu jedinicu sastavljenu od tri vojnika da istraži taj radio prijenos. Jedan od te trojice ste vi - kapetan Martin Walker, koji i osobno ima želju pronaći i spasiti Konrada zato što mu je pukovnik spasio život u jednoj od prijašnjih borbi. Kolege vam u pratnji, Adams i Lugo, likovi su koji od početka igre postavljaju svoja mišljenja i jasno demonstriraju svoj karakter. To je vrlo bitno jer koliko god ova igra imala zanimljivih ideja u gameplayu, njena psihološka strana u sjenu baca sve ostale komponente.

S to dvoje suboraca ćete se tijekom igre potpuno emocionalno povezati. Teške, ali hitne odluke koje donesete ovisit će o njihovom mišljenju i doživljaju vas kao osobe. Učestalo ćete svjedočiti razmiricama i nesuglasicama u načinu obavljanja zadataka i postavljanja prioriteta. No trebate zapamtiti, koji god izbor donesete u ovoj igri, imat će pogubne i teške posljedice. Nikada vam igra neće ponuditi „good guy“ i „bad guy“ pristup. U svakom slučaju biti će žrtava, biti će mržnje i biti će krvi. Osim zanimljive i detaljne psihološke karakterizacije, priča se u više navrata isprepliće raznim agencijama i stranama na kojima se borite tako da se valja pripremiti na neočekivane i nagle preokrete u radnji.

Koji god izbor donesete imat će pogubne i teške posljedice. Nikada vam igra neće ponuditi „good guy“ i „bad guy“ pristup.

Igru možete završiti na četiri načina, a kao dodatni motiv da ju ponovno zaigrate može poslužiti različito postupanje u nekoj od ranijih situacija ili pak potpuno i detaljno razumijevanje priče. No, dobra priča čini vrhunske romane, ali ne nužno i vrhunske igre. Sličan slučaj primjećujemo i u ovoj igri. Fabula je jednostavno toliko imerzivna da ćete prateći ju početi zanemarivati ostale bitne elemente poput inteligentnog napucavanja te ćete samo jurišati naprijed kako bi doznali što će se sljedeće dogoditi. Kada i primjetite kako je mehanika napucavanja zapravo izvedena, shvatiti ćete da se radi o tek par interesantnih ideja u ruhu osrednjosti.


Igra počinje vrlo usporeno i linearno, doslovno bez ikakve slobode kretanja po bojnom polju. No već prvih nekoliko susreta s protivnicima nas upoznaje s osnovnim mehanikama napucavanja i nekim taktikama koje možemo koristiti kako bismo stekli prednost u odnosu na neprijatelje. Pa tako primjerice možemo razbiti površine koje podupiru pijesak nad većim brojem protivnika kako bi se nakupljeni pijesak odronio na njih trenutačno ih ubijajući. Ponekad pak imate mogućnost paljbom iz svoje puške uništiti staklene površine kojima se protivnici kreću kako biste ih poslali duboko u smrt. Upoznati smo i s naredbama koje možemo dati svojim suborcima, a to su naredbe „Omami!“ i „Ubij!“. Iako su naredbe samo dvije i nije ih moguće koristiti u svakom trenutku, pozitivna je strana što su vaši suborci dovoljno dobro istrenirani i taktički potkovani da ćete uvijek dobiti željeni rezultat te će vaša zamisao u većini slučajeva uroditi plodom.


Osim pohvalne umjetne inteligencije prijateljskih suboraca, valja napomenuti da nas je i protivnički AI znao iznenaditi u pozitivnom smislu, zadajući više problema no što bi čovjek očekivao. Protivnici se mudro kriju iza zaklona te ih mijenjaju po potrebi kako bi bili što nedostupniji vašoj kiši metaka. Osim toga vrlo su agresivni zbog čega se i od vas očekuje isti tretman kako biste se održali na životu. Nerijetko će vas protivničke trupe pokušati potisnuti u zaklon vatrom iz jačeg oružja, dok vas istovremeno vojnici s oružjima kraćih dometa zaobilaze i napadaju sa svih strana. Osim protivnika koji se razlikuju po dometu svojih oružja, postoji i „teška“ neprijateljska jedinica koja je čvrsto oklopljena te opremljena ručnom strojnicom. Borbe s tim protivnicima mogu se pri višim postavkama težine pretvoriti u prave male boss bitke što je dobar način da se razbije konstantno napucavanje s lakom pješadijom. Nakon što završite vašu kratku singleplayer priču za čiji će vam prohod trebati u prosjeku šest sati, zabavu možete nastaviti u multiplayeru No želite li?.

Protivnici su vrlo agresivni zbog čega se i od vas očekuje isti tretman kako biste se održali na životu.

Multiplayer nudi neke osnovne modove poput svima poznatog Team Deathmatcha, no malen broj igrača i neprilagođena mehanika igranja za taj mod izvlače većinu zabave iz njega. Svijetla točka online napucavanja u Spec Ops: The Line je Buried mode u kojem vam je cilj uništiti protivničku bazu dok u isto vrijeme morate pažljivo i mudro braniti svoju. Uspjesima i dokazanošću na bojnom polju osvajate iskustvene bodove koje nakon bitke možete trošiti kako biste si priuštili novu borbenu opremu. Problem je dakako što nema mnogo ljudi koji aktivno igraju multiplayer, a to je vjerojatno direktna posljedica toga što ne nudi ništa odveć inovativno ni zanimljivo.


U Spec Ops: The Line ušetat ćete kao prosječan američki vojnik, zdravi i spremni za borbu. No kako vrijeme u pustinji odmiče tako ćete se i vi i vaši suborci potpuno promijeniti - fizički i psihički. Svaka proživljena trauma ili ozljeda ostavlja trag na vama tako da su likovi na početku i na kraju priče gotovo neusporedivi. Osim promjena vidljivim na vašem liku, dublji zalazak u igru odrazit će se i kroz promjene u atmosferi i ugođaju. Susretat ćete se sa sve izopačenijim, krvavijim, opasnijim i tmurnijim mjestima kako se približavate epilogu. Neprestana borba, glad, žeđ i neljudski uvjeti ostavljaju traga i na lokalnom stanovništvu što je sve vizualno vrlo dobro popraćeno.


No nepresušni izvori pijeska nisu nužno samo loša stvar. Često pijesak možete koristiti i u svoju korist. Tako na primjer bacanje granata u pijesak podiže prašinu i zasljepljuje protivnike, a pješčane oluje u bojno polje uvode opći kaos drastičnim smanjenjem vidljivosti i postupnim povlačenjem u skloništa od naleta pijeska. Možemo stoga reći da su vanjske dionice igre vrlo dobro izvedene za razliku od interijera koja su uglavnom prilično nemaštovita.

Većina zgrada u kojima ćete se zateći izgledat će isto ili vrlo slično, ali ono što spašava igrin interijer je izvrstan dizajn razina. Zakloni su postavljeni prirodno i taktički tako da vas tjeraju na česte izmjene, te omogućuju i vama, ali i vašem neprijatelju agresivan i direktan pristup ili borbu sa sigurne udaljenosti. Neprijatelji će pokušati često postići prednost napadajući vas s viših položaja ili vas natjerati u prostor s manje mogućih zaklona tako da je borba uvijek napeta i izazovna.

Bacanje granata u pijesak podiže prašinu i zasljepljuje protivnike, a pješčane oluje u bojno polje uvode opći kaos.

Teksture i modeli fiktivnog Dubaija u kaosu nisu najoštrije niti najdetaljnije napravljeni. No, efekti poput snažnog sjaja sunca i pješčanih oblaka uspijevaju to koliko toliko zamaskirati. Ipak, iskreno možemo reći da je igra mogla izgledati i ponešto bolje. Grafička nedorađenost pogotovo dolazi do izražaja pri cut-scenama koje su zadovoljavajuće i bitne za priču, ali namijenjene isključivo gledanju pa dozvoljavaju vizualnim manama istančani izlazak pred vaše oči. Glazbena podloga je izvedena na zanimljiv način. Naime u Dubaiju je na snazi radio stanica koja emitira važne obavijesti preživjelima, ali koja također služi i kao glavni način za zastrašivanje vas i vaših suboraca od strana protivnika.

U nekoliko će vas navrata kroz zvučnike u pozadini pratiti neka od poznatih američkih rock pjesama dok budete ubijali valove protivnika, što je prilično neočekivano u ovakvom naslovu, no sama igra tim načinom glazbene pratnje ne gubi akcijsku notu. Poznate melodije jasno će vam davati do znanja da glazba nije posebno skladana i snimana u orkestru samo za potrebe ove igre, ali dobro tempiranje pjesama pospješuje zadovoljstvo igranja nekim dionicama.


Spec Ops: The Line je naslov koji vam se može na prvu ruku svidjeti, ali čiju pravu kvalitetu uvidite tek po završetku igre. Priča ovdje na ponudi definitivno je vrijedna igranja, a iako je iskustvo kratko višestruki načini završetka i kompleksna mreža odnosa čine čuda za igrin replay valuve. No osjetan je disbalans između interesantne fabule i gameplaya. Ako tražite pucačinu iz trećeg lica u kojoj vam je cilj pobiti što više protivnika uz zadovoljavajuće efekte napucavanja, ova će vam igra ponuditi određenu zadovoljštinu, ali to neće dugo potrajati zato što napucavanje vremenom postaje sporedan element. Psihološke traume, teške i krive odluke, bijes, mržnja i osveta vladaju igrinim svijetom. I to je itekako dovoljno zanimljivo izvedeno da našu preporuku imate. Samo ne očekujte previše bogat paket.

Što vi mislite? Za rasprave o igri dubokoumnije od onoga što naš sustav komentara dopušta, okušajte se u postanju u forumsku temu za Spec Ops: The Line. No vašu ocjenu igre obavezno ostavite u boxu gore desno.

FORUM: Spec Ops: The Line

Autor: Juraj "Freddy" Bevandić

Objavljeno: 14.07.'12

 
 

Info Box

Naziv igre: Spec Ops: The Line
Žanr: TPS
Proizvođač: Yager Development
Izdavač: 2K Games
Platforme: PC, X360, PS3
Min. PC konfiguracija: Dual Core 2.2 GHz, 2 GB RAM, GeForce 8600
Multiplayer: kompetitivni
Datum izlaska: 29. lipnja 2012.
Ustupio: Videotop
 
 

Naša ocjena

80
imerzivna priča, dobre gameplay ideje
sporedno napucavanje, grafika, multiplayer
 
 

Portali HCL mreže

 

Beam me up