Na prvi pogled se Blasphemous 2 može činiti kao dosadnjikav nastavak. Pikselizirana grafika, metroidvania struktura, religiozna tematika… Sve smo to već vidjeli u originalu, a kad bi bacili pogled na samo jedan trailer ne biste dobili dojam kao da je ovo ogroman skok u kvaliteti naspram prethodnika. Međutim, ovo je jedan od onih nastavaka koji pametno gradi na temeljima koji su već postavljeni. Blasphemous 2 ispravlja gotovo svaki veći grijeh koji je original počinio dok pametno proširuje vidike gdje je potrebno.

Počnimo od sustava borbe koji je doživio najveću nadogradnju. Prva igra je definitivno imala problema s tim što su 2D borbe bile ograničene. Imali ste samo jedno oružje, dosta jednostavnu paletu neprijatelja, a općenito je bilo previše makljaže s obzirom na to da mehanike nisu bile toliko kompleksne. Studio The Game Kitchen vam odmah na početku Blasphemousa 2 daje do znanja da su obratili pozornost na akcijski dio igre.

Na početku možete birati između tri oružja, a svako vam postane dostupno kako prolazite kroz igru. Još uvijek je prisutan klasičan mač kakav ste imali u originalu, ali dodana su dva nova oružja: sablja i bodež (broje se kao jedan) te buzdovan. Ovo možda ne zvuči toliko impresivno, ali čudo je koliko nova oružja pomažu sustavu borbe.

Sve je dinamičnije i bitke nisu ni blizu toliko površne kao prije.

Sve je dinamičnije i bitke nisu ni blizu toliko površne kao prije jer uvijek možete mijenjati između oružja. Bitno je i što svaki od njih ima posebne koristi i trikove koje možete naučiti. Klasični mač je i dalje odličan ako želite odbijati protivničke napade, ali buzdovan sam koristio više nego što sam očekivao jer mu je domet jako učinkovit protiv letećih neprijatelja.

Tu nije kraj poboljšanjima jer oružja morate koristiti i za samo istraživanje svijeta. Blapshemous 2 još uvijek koristi strukturu metroidvanije, što znači da morate doći do novih sposobnosti koje vam omogućuju otključavanje novih područja. Ovdje je dosta novih sposobnosti vezana za vaša oružja.

Ovo možda ne zvuči toliko impresivno, ali čudo je koliko nova oružja pomažu sustavu borbe.

Na primjer, buzdovanom možete mlatnuti zvona koja stvaraju platforme iz vedra neba – i eto puta do novog dijela mape. Na ovaj način su developeri ubili dvije muhe jednim udarcem. Oružja nisu samo fini dodaci vašem arsenalu, već su i ključni za kretanje kroz okoliš.

Općenito je istraživanje još interesantnije jer su tvorci osmislili dodatne zaplete. Tako između borbi možete naletjeti na izazove koji od vas traže da pređete zapreke prije nego vam se zatvore vrata. U jednom dijelu igre trebao sam pronaći način kako srušiti ogromnu čahuru s plafona da bih napravio put do podzemnog područja. Ovakvi zanimljivi trenuci su dobrodošla pauza od šibanja neprijatelja i zbog toga mi je igra dulje držala pozornost.

Općenito je istraživanje još interesantnije jer su tvorci smislili više zapleta za ubaciti u okoline

Obožavam i brojne prečice koje možete otkriti – onaj klik koji dobijem u glavi kad shvatim da sam povezao dva udaljena područja mi nikad ne dosadi.  Jedino bih volio da je bio smišljen bolji način za brzo putovanje po mapi. Ovdje imate specifične točke između kojih možete putovati, fast travel vam nije dostupan kad vas je volja. To je možda razumno s obzirom da je putovanje po levelima ključna stvar za ovakve igre, ali svejedno sam se često našao kako gubim vrijeme hodajući do starih područja.

Kad bih trebao odrediti element koji je doživio najmanje promjene u nastavku, onda bi to bila grafika. To većini ljudi vjerojatno neće ni smetati pošto originalni vizualni stil nosi prezentaciju ove igre. Opet su prisutne kombinacije religioznih motiva i groteske, a najveća se kreativnost može vidjeti u pojedinim sekvencama koje su nalik snovima.

U tim trenucima igra izgleda kao neka prekrasna slika iz 16. stoljeća – likovi su prikazani s lijepom razinom vizualnog detalja, a pozadine izgledaju fantastično. Međutim, moram priznati kako ništa od toga nije iznenađujuće. Originalna igra se već mogla pohvaliti svojim stilom prezentacije, a nastavak nije ostvario ogroman skok unaprijed po pitanju same grafike.

Nemojte me krivo shvatiti, igra definitivno izgleda bolje. Pikseli su manje zgusnuti i veća je raznolikost u animacijama. No, s obzirom da je prošlo gotovo četiri godine od prethodne inačice, volio bih da je studio The Game Kitchen bio nešto ambiciozniji s prezentacijom.

Originalna igra se već mogla pohvaliti svojim stilom prezentacije, a nastavak nije ostvario ogroman skok unaprijed po pitanju same grafike.

Primjerice, cijenio bih veću količinu onih igranih animacija koje su nalik anime seriji. Čak bi mi bilo zanimljivo da cijelu igru naprave u takvom stilu (naravno, s manjom razinom detalja). Znam da se neki neće složiti sa mnom jer igra u više navrata izgleda dosta fino, ali mislim da će kod idućeg nastavka sigurno biti potrebna jača vizualna nadogradnja.

Nešto što bih trebao spomenuti jesu boss bitke, ne samo zato što su ključan dio ovog žanra već i zato što su mi to možda i najdraži dijelovi Blasphemousa 2. Definitivno pomaže što sad imamo razvijeniji sistem borbe. Jedan fantastičan boss u igri je mačevaoc koji vas tjera da konstantno mijenjate pristup borbi.

U početku se možda čini kako će vam samo trebati vaš pouzdani mač za parirati njegove napade na zemlji, ali ubrzo lukavac poleti i baca projektila iz zraka. Tad je korisno izvući buzdovan i ošamariti ga dok misli da je van vašeg dometa. Sve to zvuči divno i krasno, ali mi je svejedno trebalo nekih sedam pokušaja da bitku odradim kako treba. Gotovo svaki boss je jako napet jer su developeri savršeno tajmirali cikluse napada tako da morate pravovremeno reagirati.

Kad je u pitanju priča, budite spremni na onaj način naracije u kojem vas igra baca u kriptičan svijet bez previše direktnih objašnjenja. Ne znam jesam li jedini u ovome, ali iskreno mi ovaj pristup (koji je popularizirao Dark Souls) počinje djelovati kao izlizana fora. Ne kažem da ovdje nema dobrih stvari. Glasovna gluma je van svake pameti s obzirom da je riječ o indie naslovu, a dijalog ima zanimljiv šarm jer svi likovi odišu aurom religiozne veličanstvenosti.

Kužim da je i pozadinska priča razvijena, ali zar nemamo već dovoljno metroidvania naslova koji imaju ovako kriptičan pristup? Moguće da sam ovdje previše subjektivan, ali imam osjećaj kao da druge igre ovo odrađuju bolje. Blasphemous 2 nema toliko fascinantan svijet da me natjera na dešifriranje zidova teksta. Puno mi je draže kad se igra malo smiri s grandioznošću i samo vam nabaci simpatičnog lika.

Unatoč tim zamjerkama, moram reći kako je ovdje riječ o nastavku koji praktički “mete pod” originalom po pitanju zabave. Problema s površnim sustavom borbe više nema, bossovi su još napetiji, dobili smo nove opcije kretanja koje daju svježinu metroidvania elementima, a čak je i glazba puno raznovrsnija. Napokon ne moram satima slušati identičnu gitaru !

Još uvijek nije ovo totalna vizualna poslastica kao Ori ili remek djelo dizajna kao Hollow Knight, ali ne mora svaka igra ni biti na takvom nivou. Blasphemous 2 je jako kompetentno osmišljena metroidvania i ostao sam iznenađen što mi je igra toliko dobro držala pozornost u svakom trenutku. Pohvale The Game Kitchenu – naučili su lekcije od prethodnika i maestralno ih implementirali.