Iako sam propustio vrhunac RoboCopove popularnosti, kroz moje gramzive dječje ruke svejedno je prošlo nekoliko RoboCop igračaka. Ironično, moj prvi susret s originalnim filmom bio je tek u srednjoškolskim danima, što se pokazala kao ispravna odluka jer RoboCop nikako nije film za djecu. Verhoevenova mračna, nasilna, distopijska, a opet satirična vizija moderne Amerike 1987. godine gledateljima je možda izgledala kao SF parodija, ali iz današnje je perspektive, čak i zastrašujuće precizna.

Kad sam doznao da Teyon radi na novoj RoboCop igri, bio sam prilično skeptičan. Ne samo da je RoboCop vrlo staromodan i prvenstveno trom junak, nego i Teyon nije baš garancija kvalitete. Istinabog, njihov Terminator: Resistance bio je dosta solidan naslov, no isti ljudi zaslužni su i za abominaciju zvanu Rambo: The Videogame, jedan od gorih naslova koje sam u životu zaigrao.

Negdje na polovici mog prelaska shvatio sam da me RoboCop: Rogue City silno uveseljava. Riječ je o vrlo zabavnom i jednostavnom naslovu koji na svakom koraku šalje ljubavno pismo svim obožavateljima filmova, ali i staromodnih pucačina. RoboCop: Rogue City je izvrsna moderna adaptacija Verhoevenova klasika i ultimativna Robo igra kojoj nijedan obožavatelj franšize neće moći odoljeti. Čak i ako niste preveliki fan limenka, Rogue City mogao bi vam se svidjeti zbog svog retro štiha i apsurdnog napucavanja.

Čak i ako niste preveliki fan limenka, Rogue City mogao bi vam se svidjeti zbog svog retro štiha i apsurdnog napucavanja.

Za mene je glavna privlačnost i čar Rogue Cityja svakako Teyonova ljubav za izvorni materijal kojom se neprekidno zasipa igrača. Ako počnemo od priče, ona je smještena negdje između drugog i trećeg filma i, premda nije ništa neviđeno, odlično nadopunjuje lore te smatram kako je samo original iz 87. godine napravio bolji posao.

Priča u Rogue Cityju vrti se oko svima poznate zloglasne droge Nuke, a ionako kaotičan i degeneričan Detroit dodatno će uzdrmati pojava novog šefa podzemlja koji pod svaku cijenu želi uništiti RoboCopa. S obzirom kako se radnja direktno nastavlja na prethodne filmove, igrači će se kroz kampanju družiti s brojnim poznatim likovima poput Anne Lewis, policijskog narednika Reeda i nezaobilaznog “mirotvorca” ED-209. Osim brojnih sporednih likova, dobra stvar je što glas naslovnom junaku ponovno daje Peter Weller pa očekujte veliki nalet nostalgije pri rekreaciji njegovih brojnih ikoničnih replika.

Kupio bih ovo za dolar

Osim likova, osjećaj autentičnosti postiže se i brojnim lokacijama koje su kao precrtane iz filmova; mjesto Murphyjeve pogibije, policijska postaja, napuštena postrojenja, mračne i prljave ulice oronulog Detroita, neonom ukrašena igraonica itd… Teyon je fantastično skinuo estetiku RoboCopa, a vizualni stil potpomognut Unreal Engineom 5 prilično dobro maskira činjenicu kako ovo ipak nije visokobudžetna igra. Budući da je riječ o naslovu niže produkcijske vrijednosti, nećemo mu previše zamjeriti neke grafičke manjkavosti poput lošeg lip synca ili ukočenosti likova – ipak su neki od njih roboti!

Što se tehničke strane tiče, moramo reći kako je Murphy očito ostao na nekom starom protokolu koji mu radi nemale probleme. Najviše su nas zasmetala iznenadna štucanja prilikom učitavanja pozicije i ulaska u neke veće cjeline na mapi, a zakašnjelo učitavanje tekstura također je znalo pokvariti vizualni dojam.

Iako je igra od svog izlaska dobila neke zakrpe, tehnička strana RoboCopa za mene je najslabiji dio čitavog paketa.

Srećom, napucavanje nam je prolazilo iznimno glatko, no postoje igrači koji su se žalili na nenadano padanje frameratea u situacijama kad se veliki broj neprijatelja upotpunio s nekim od brojnih efekata uništavanja okoliša. Iako je igra od svog izlaska dobila neke zakrpe, tehnička strana RoboCopa za mene je daleko najslabiji dio čitavog paketa.

RoboCop ima solidnu priču, no njegov najveći adut svakako je osebujan način dijeljenja pravde po ulicama Detroita. Gameplay u potpunosti slijedi izvorni predložak, što znači da, suprotno modernim navikama, ovdje igramo kao tromi i neprobojni tenk. Zaboravite na agilnost, uklizavanja i šuljanja, toga vam kod čike Murphyja nema. On sve radi izravno, glasno i bez ikakvih suptilnosti; ne govori bez razloga da privodi kriminalce ili žive ili mrtve.

RoboCop je iznimno nadmoćan svojim suparnicima, a to se posebno osjeti u prvih nekoliko sati kampanje u kojima cijelo vrijeme imate smiješak na licu i osjećate se kao najveći baja u gradu. Na desetine tata i nitkova bezuspješno sipa olovo po vama, a RoboCop ih jednog po jednog fino skida svojim potpisnim Auto 9 pištoljem.

RoboCop je iznimno nadmoćan svojim suparnicima, a to se posebno osjeti u prvih nekoliko sati kampanje.

Napucavanje se odvija u raznim otvorenim i zatvorenim arenama, a puno su pamtljivije one zatvorene zbog mogućnosti destrukcije okoliša. Uništavati možete sve, od šperploča, uredskog i građevinskog materijala sve do motora, čeličnih konstrukcija i zidova. Osim što izgleda prilično atraktivno, uništavanje ima i gameplay svrhu; jednom kada vidite da se neki nesretnik skriva iza kakvog betonskog stupa, u samo nekoliko trenutaka možete ga lišiti skrovišta, a onda i zemaljskog života.

Akcija je brutalna, no kao i kod filmova, djeluje više satirično nego groteskno. Neprijateljima ćete često otkidati glavu i druge dijelove tijela, a možete ih i samljeti šakama te bacati u brojne okolne predmete. Vaš pištolj je iznimno precizan i daleko je najbolje oružje u igri, no za one sadistički nastrojene, RoboCop može grabiti i druga oružja poput pumperica i jurišnih pušaka.

Municija za vašu devetku je beskonačna, a ukoliko mu oklop od silnih metaka zaškripi, Robo si može i vraćati zdravlje. Premda je ovo potpuno vjerodostojno originalima, ipak je ovdje riječ o igri i bilo bi glupo kada bi svih 12-ak sati trajanja glavne kampanje samo bezglavo hodali i pucali bez razmišljanja. Osim količine neprijatelja kojih je s vremenom sve više, Rogue City postepeno predstavlja sve teže dušmane koji dolaze u posjed arsenala na koji ni čak ni Murphy ne može odmahnuti rukom; puške velikog kalibra, snajperi, vojne strojnice, bacači raketa, granata i sl.

Sigurnost i povjerenje

Istinabog, i RoboCop se kasnije može nadograđivati jer obavljanjem misija igrači dobivaju bodove kojima mogu otključati klasična poboljšanja poput većeg zdravlja ili razornije štete, a pojačavati možete čak i svoj Auto 9. Na srednjoj postavci težine gameplay je uvijek balansirao između dionica u kojima se osjećate kao završni boss u nekoj Souls igri i onih u kojima ste ipak morali malo taktizirati i, ne daj bože, malo zastati iza kojeg zaklona. RoboCopov oklop, zvuk odbijanja metaka i njegovo kretanje te interakcija s neprijateljima prekopirani su jedan na jedan iz filmova, a koliko je pažnje Teyon posvetio detaljima saznat ćete prvi puta kada nekog jadnika pogodite u međunožje.

Koliko je pažnje developer posvetio detaljima saznat ćete prvi puta kada nekog jadnika pogodite u međunožje.

Naravno, ne smijemo zaboraviti kako Murphy nije samo stroj za ubijanje već i pravi policajac, stoga ćemo brojne akcijske dijelove povremeno zamijeniti za mirnije dionice istraživanja i razgovora u kojima naš Robo istinski služi zajednici. Iako se većina opcionalnih razgovora svodi na banalne zadatke u kojima samo što vas ne traže da im donesete paštetu iz frižidera, postoje i one zanimljivije sporedne misije u kojima možemo vidjeti ljudsku stranu našeg limenka.

Jedno od glavnih tematskih pitanja RoboCopa upravo je ono o prirodi njegova postojanja, a Rogue City tjera vas da o tome stvorite vlastiti sud putem višestrukih izbora prilikom razgovora s mnogobrojnim likovima. Odnosno o vašem raspoloženju, Murphy se može prema okolišu ponašati kao empatičan čovjek ili hladan i nemilosrdan robot koji provodi zakon.

Odnosno o vašim odlukama, Murphy se može prema okolišu ponašati kao empatičan čovjek ili hladan i nemilosrdan robot

Primjerice, naići ćete na balavca koji crta grafit po zidu. Hoćete li ga pustiti s očinskim prijekorom i upozorenjem ili odmah kazniti za huliganstvo ovisit će o vama, a premda izbor u većini slučajeva nema nikakvog utjecaja na širu priču ili kraj koji ćete dobiti, fino oslikava vašu verziju RoboCopa. Ovakvi detalji nužni su ne samo kako bi malo razdrmali višesatna puškaranja nego i dočarali koliko je Murphy zapravo slojevit protagonist.

Kada ne obavljate zadatke, analizirat ćete mjesta zločina i ispitivati osumnjičenike. Slično kao i s ostalim interakcijama, ne radi se tu o bogzna kako kompleksnim mehanikama, no ponovno su dobrodošle zbog dodatnog uranjanja igrača u svijet igre. Dolaskom na mjesto zločina, pritiskom tipke igrač ulazi u RoboCopov detektivski mod koji mu omogućuje da vidi otiske cipela, tragova krvi ili skrivene poluge, a s pronalaženjem dokaza otvara vam se mogućnost da vucibatine ispitate o tome što se dogodilo. Ne treba ni naglašavati da su tehnike izvlačenja odgovora legalne i u skladu sa zakonom, ali koliko god dobar bio, RoboCop ni uz najbolju volju ne može spriječiti ozljede na radu pa se kod “suradnika” zalomi kakva fraktura kostiju.

Iako je igra prilično linearna, postoji nekoliko većih dionica poput određenih četvrti ili vaše policijske postaje u kojima se možete svojevoljno kretati i istraživati, što su ujedno i jedini dijelovi u kojima se baš osjeti koliko je RoboCop zapravo spooooooor. S time na umu, Rogue City nikada nije imao problema s tempom; priča, sporedne aktivnosti i akcijski dijelovi pravilno se izmjenjuju, a glavna kampanja završi taman kad osjetite da ste doživjeli sve što ste htjeli. Doduše, ako možete podnijeti tromo kretanje i želite prikupiti baš svaki djelić onoga što igra nudi, računajte da će vam druženje s Rogue Cityem potrajati i do 16-ak sati.

Kad razmislite, velika je to pohvala Teyonu. RoboCop je prilično old-school junak i trebalo je puno hrabrosti i smjelosti da se, u vrijeme popularizacije raznih parkour akrobacija napravi uspješna i dobra pucačina u kojoj je glavni lik brz i agilan poput Hrvatskih željeznica. RoboCop: Rogue City gotovo da je idealna RoboCop igra, a osim tvrdokornih fanova, zabavit će i sve igrače željne klasičnih pucačina iz prvog lica.