HCL.HR

Recenzija

Tunic

LUKAVO ILI PODLO?

Zoran Žalac

Među developerima se nakon Elden Ringa povela rasprava na temu što to igraču čini dobro iskustvo igranja neke igre. U jednom kampu imamo filozofiju koja pušta igraču da sam nauči pravila igre, što ponekad može biti naporno i odbojno. S druge strane imamo igre koje igraču serviraju sve potrebno na pladnju, a to pak može rezultirati “vođenjem za ruku”. Zanimljivo je zato da baš sada stiže Tunic – dvodimenzionalna akcijska/puzzle avantura koja se želi postaviti između dva spomenuta pristupa.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
27€ PC Ustupio izdavač

Tunicova je ideja da vam ne govori baš ništa, a otkriva apsolutno sve – kroz skupljanje stranica in-game priručnika. Taj je priručnik rađen u stilu vodiča kakvi su za igre pisani prije 30+ godina, što znači da sadrži razne ilustracije te je vizualno atraktivan. A pod priručnik spadaju svi elementi igre: tutorial, mapa, pojašnjenje priče, itd.

Vjerujem da je u izradu ovog priručnika uložena barem trećina vremena koliko i za razvoj same igre. Sve je predivno posloženo, interesantno za promatranje te u krajnjem slučaju informativno i ključno za razumijevanje same igre. Tunic je bez ovog in-game vodiča namjerno lišen svih informacija. Igra počinje bez ikakvog uvoda, jednostavno se probudite na plaži i nemate pojma koji je zaplet priče ni što vam je zadatak. Sve to saznajete skupljajući stranice priručnika razbacane po samome svijetu.

Tunicova je ideja da vam ne govori baš ništa, a otkriva apsolutno sve – kroz skupljanje stranica in-game priručnika.

Ideja je definitivno osvježavajuća, ali u isto vrijeme ostavlja prostor da Tunic nekim igračima bude nezanimljiv, nejasan i frustrirajući. Vidite, skupljanje stranica priručnika na kojemu se nalaze ključne stvari ovdje nije obavezno. Zna se tako dogoditi da neke stranice jednostavno ne uočite na vrijeme, preskočite ih i onda u idućih nekoliko sati ostanete zakinuti za nešto što bi vam olakšalo igru ili ponudilo kontekst za vašu avanturu.

Ja sam shvatio da u igri postoji sprint tek nakon 2-3 sata igranja, jer je tipka za sprint ujedno i tipka za izmicanje, a sprint se ne može započeti bez naredbe za izmicanje. Igra nema klasični meni u kojemu možete vidjeti kontrole kad poželite, nego ovdje prvo morate pronaći list priručnika s kontrolama. I umjesto da sam bio ponosan na sebe što sam to uopće sam shvatio, osjećao sam se glupo jer sam prethodno mogao uštedjeti vrijeme da sam to znao odmah od starta.

U početku Tunic usmjerava igrača time što mu uskraćuje neke alate i oružja koja mu trebaju da si otvori put do ranije nedostupnih područja. No, već nakon prvog sata otvara vam se prilika da idete u različitim smjerovima, što je opet štetno koliko je i oslobađajuće. Postoji neki redoslijed kojim bi igrač trebao ići od jednog područja do drugog, tako da mu se izazov postupno povećava. Međutim, igra ne govori koji je to redoslijed pa je lako s početnog područja zalutati na područje gdje težina naglo skoči, a vi niste sigurni treba li to biti tako ili ne treba.

Tunicu ne ide u prilog ni to što je pun skrivenih prolaza, ali ne baš kao u drugim igrama. Ovdje su prolazi skriveni od vaših očiju, tako da su najčešće iza nekog objekta ili ugla pa ih ne možete primijetiti jer nemate mogućnost kontroliranja kamere. Podli dio tog dizajna jest što sama kamera nije nepomična – zarotira se ona u određenim situacijama, ali onda kad to igri odgovara, najčešće kad vi već nađete skriveni prolaz kojeg morate “napipati” tako da hodate uz zidove. To je ciljana odluka developera koja se uklapa u općenitu tajnovitost igre, ali nije nešto što bi vas oduševiti poput traženja skrivenih prolaza u serijalu Monument Valley.

Meni se taj tajnoviti dio kod Tunica nije svidio, ali su mi igru uljepšale druge kvalitete. Sustav napredovanja u Tunicu dobro je spojen s potrebom istraživanja. Tamanjenjem protivnika dobivate glavnu valutu koja je važna, ali za nadogradnje morate pronaći i odgovarajuće predmete razbacane po samom svijetu. Igra vas definitivno nagrađuje ako ste temeljiti u zavirivanju u svaki kutak.

Igra vas definitivno nagrađuje ako ste temeljiti u zavirivanju u svaki kutak.

Svaka je nadogradnja zdravlja, napada, stamine ili mane itekako osjetna. Ne otključavate nove moći i broj dostupnih oružja je vrlo mali, ali si na primjer možete povećati broj napitaka kojima se liječite, što je od velike pomoći u borbi. Postoje još i kartice s perkovima koje također pronalazite istraživanjem okoliša, a fora je što vam igra ne govori koji im je efekt pa to sami otkrivate korištenjem.

Dobar dio stvari otkriven je u priručniku kojega sam ranije spominjao, ali čak i kad imate povezane stranice priručnika, ne možete si odmah protumačiti baš sve. Tekst je u priručniku pisan stranim jezikom, a vi učite tumačiti taj jezik samim igranjem. Primjerice, u samom uvodu imate natpis pred spiljom i kad ga prvi put pogledate ne možete razaznati što na njemu piše. Kad uđete u spilju, vidite što ondje ima, i vratite se do natpisa – znate prevesti riječi koje su na njemu ispisane. Nisam skroz siguran koliko duboko ova mehanika ide, većinu sam stvari u Tunicu tumačio bez ikakvog teksta, ali je zgodan most između toga da igra ne govori ništa i da govori previše.

Tekst je u priručniku pisan stranim jezikom, a vi učite tumačiti taj jezik samim igranjem.

Vizualno je igra pravi slatkiš te izgleda kao crtić za djecu – što je u ovom slučaju kompliment. Stilski je jako slična preradi Link’s Awakeninga za Switch, što je opet dobra stvar za sve one koji nemaju pristup Nintendovoj konzoli. Srećom po Tunica, tehnička strana igre puno je sređenija od Link’s Awakeninga. Igra je lijepo optimizirana, nisam naišao niti na jedan bug, a nije bilo ni rušenja u PC verziji. Zvuk je isto dobar, s pamtljivim melodijama koje je ugodno slušati i izvan same igre.

Tunic većinu vremena nije igra koja će vas svojom težinom natjerati da razbijete kontroler. Istina je da i ovdje svi neprijatelji uskrsnu čim ponavljate neki dio, ali umiranjem gubite vrlo mali dio novčića koje ionako možete vratiti na putu do točke gdje je vaš lisac pao. Izazovni dio igre jesu obračuni s rijetkim boss protivnicima za koje baš morate razraditi strategiju i ovladati svojom staminom.

Izazovni dio igre jesu obračuni s rijetkim boss protivnicima za koje baš morate razraditi strategiju i ovladati svojom staminom.

Za razliku od izazova napipavanja skrivenih puteva, Tunic je po pitanju borbe fleksibilan i blagonaklon te u opcijama dopušta da igrač isključi korištenje stamine ili čak da postane besmrtan. Znam da će mnogima te opcije biti “ispod časti”, ali igri na kraju nije ispod časti povući vrlo podli potez oduzimanja stečenih nadogradnji, kao umjetni način podizanja izazova ili produljenja trajnosti.

Prosječno trajanje Tunica je nekih 10-12 sati, ovisno o tome koliko često lutate. Možda malo prekratko za igru od 28 eura, no ipak postoji izbor jer je dostupna i u sklopu pretplate na Game Pass. S obzirom da nema stalne demo verzije (koja se na Steamu pojavljivala nekoliko puta), možda je igru najpametnije isprobati upravo preko pretplate jer imam dojam da nije za svakoga.

Tunicov prekrasno ilustrirani vodič u isto je vrijeme njegov blagoslov i kletva. U jednom trenutku na interesantan način pretvara tutorial i priču u nešto što trebate zaraditi kroz gameplay. U drugom trenu može vam biti naporan jer vi samo želite vidjeti mapu, a on vam prikazuje sto drugih informacija. Ili vam ne ukazuje na ono što bi vam moglo uštedjeti dosta vremena.

Tunicov prekrasno ilustrirani vodič u isto je vrijeme njegov blagoslov i kletva.

Postoji trenutak u kojemu sva Tunicova kriptičnost i tajnovitost treba rezultirati velikim iznenađenjem za samog igrača. I vjerojatno će se to jednom dijelu publike svidjeti. No, koliko god ta izvedba jednima bila lukava, drugima će možda djelovati podlo. Sad sam i ja tajnovit da ne bih išta spoilao, no recimo to ovako: Tunic funkcionira tako da vam uskraćuje informacije – nekima će to djelovati kao pametna stvar, a neki bi se baš zbog toga mogli osjećati prevarenima.

Simpatično je što je Tunic rađen kao igra iz 80-ih i 90-ih godina, vremena kad se tajne u igrama još nisu masovno razotkrivale na internetu. Može se slobodno reći da ih takve više ne prave. No, isto se može reći da takva igra današnjoj publici ne može u potpunosti prenijeti isto iskustvo tajnovitih avantura. No, unatoč svim frustracijama koje proizlaze iz ovakvog pristupa, mislim da treba cijeniti ovakve pokušaje jer ih ne viđamo baš svakog dana.

Moderni je dizajn igara riješio je dosta problema u iskustvu igranja, ali je i sam na neki način postao problematičan. Jednako kao što taj moderni dizajn igara nije savršen, tako savršenstvo nećete pronaći ni Tunicu koji koristi suprotne ideje. Ali, mogli biste se dobro zabaviti ako tražite nešto malo drugačije u današnjoj ponudi igara.

Tunic je moderna igra rađena po staromodnom receptu, zbog čega ju možete ili voljeti ili mrziti.

78 Naša ocjena
  • prekrasno ilustrirani priručnik koji služi i kao priča, tutorial, mapa, itd.
  • dobro povezane mehanike istraživanja okoliša i nadogradnji lika
  • simpatična prezentacija
  • ciljano uskraćivanje ključnih informacija igrača ipak može ostaviti dezorijentiranim i nedovoljno motiviranim
  • tajni prolazi su tajni jer je kamera zaključana, iako nije nepokretna

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (3)

  • 312AE

    28.03.2022 - 12:36

    Šarmantna igra za ljubitlje Zelde ili sličnog principa igranja. Ima je na Game Passu, pa je zato mala preporuka.

  • Darcoolio

    28.03.2022 - 15:22

    Igrao baš pre nekoliko dana, nisam očekivao da će biti toliko dobra.

  • Cone3006

    28.03.2022 - 20:09

    Za divno cudo svidila mi se

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?