HCL.HR

Recenzija

Assassin’s Creed: Rogue

Duje Kozomara

Izdavači jako vole naše novce. Činjenica je to koja bi nam trebala biti jasna od davnina, a velike tvrtke će nekad u svom pohodu za prljavim papirićima kojima plaćaju taj šampanjac za polijevanje elitnih prostitutki dok se voze helikopterima, posegnuti i za nekim nemoralnim metodama – kao što je, recimo, lažno reklamiranje vlastitih proizvoda.

Kad pričamo o gamingu, peharić za tim s uvjerljivo najlošijom reputacijom u 2014. godini upravo zbog prethodno navedenog razloga podignut će Ubisoft – ako fijasko s Watch Dogsom za to nije bio dovoljan, nagradu im je uspješno osigurao nedavno izdani Assassin’s Creed: Unity.

Ono što usred čitave galame, nastale primarno oko tehničkih poteškoća koje nosi parkouranje po next-gen Parizu, mnogi zaboravljaju jest da je tvrtka prošlog mjeseca izbacila još jednu Assassin’s Creed igru, namijenjenu konzolama prethodne generacije, podnaslova Rogue.

Je li riječ o prljavom kapitalističkom pokušaju da se recikliranjem sadržaja skupe novci i od igrača koji još nemaju nove konzole ili se pak razvojni tim potrudio vjernim obožavateljima dostaviti dostojan oproštaj od generacije, pitanje je koje je iskočilo čim je Rogue prvi put najavljen.

Assassini, Templari, Abstergo, George Washington, Leonardo da Vinci, Lidija Bačić, Gaj Julije Cezar, drevne sile, bogovi, konobari i Indijanci. Kada u sedam godina izdate jednako toliko nastavaka istog serijala, uz par dodatnih ekspanzija te spin-offova sa strane, a svaki od njih nastavlja ili nadopunjuje istu priču s novim nizom likova i lokacija, prilično je optimistično očekivati od igrača da će lako uspjeti pohvatati što se tu točno događa.

Rogue je, naime, osmi “glavni” dio serijala, nastavlja se na događanja Assassin’s Creeda 4: Black Flag prednastavak je Assassin’s Creeda 3, dok je njegova posljednja misija uvod u Assassin’s Creed: Unity. Vjerujem da će i iskusniji igrači serijala (iz vlastitog iskustva, jel) morati malo provjeriti Wikipediju da se prisjete tko tu koga bode noževima skrivenima u rukavu i zašto, dok bi novajlije žanra mogle imati dosta upitnika nad glavom.


Za razliku od većine naslova serijala čiji je glavni fokus na važnim povijesnim događajima, u pozadini Roguea jest sedmogodišnji francusko-indijanski rat, no centar njegove radnje je sukob Assassina i Templara iz jedne nove perspektive te popunjavanje onih rupa koje su dosadašnje igre ostavile.

Glavna kampanja je čak duplo kraća od prošlogodišnjeg Black Flaga.

Vraćamo se na američko područje u ulozi Shaya Patricka Cormaca, arogantnog mladića groznog irskog naglaska koji nije oduševljen metodama i idejama svoje braće Assassina. Fanovi će zasigurno biti sretni što će vidjeti poznata lica poput mlađahnog Achillesa i Haythama Kenwaya, kao i zbog toga što će dobiti odgovore na neka važna neodgovorena pitanja te fin uvod u Unity. Doduše, osmijeh na njihovim licima neće trajati posebno dugo, zbog jednostavne činjenice da igrina solidna priča traje prekratko – glavna kampanja je čak duplo kraća od prošlogodišnjeg Black Flaga.

Navedeno lanjsko izdanje serijala važno je spomenuti – ne samo jer je direktni prethodnik Rogueve priče, već i jer gameplay igre koju recenziramo, da budem blag, nije nešto najinovativnije što ste imali priliku zaigrati. Riječ je praktički o potpunoj kopiji koncepta te mehanika Black Flaga koja donosi samo nekoliko pomalo smiješnih inovacija kako bi barem malo pokušala zamaskirati činjenicu da developeri očito nisu imali previše vremena niti volje kreativne napore usmjeriti prema razvoju last-gen izdanja.


Osim što je kratka, kampanja ne predstavlja neki izazov i odbija se potruditi uključiti igrača u cjelokupan sadržaj koji na prvi pogled njena velika mapa nudi. Naime, glavnu priču moći ćete riješiti gotovo bez ijednog unaprjeđenja broda, da ne spominjem lov i hrpu ostalog sporednog sadržaja koji kao da je ubačen reda radi – igra naprosto ne nudi bilo kakvu relevantnu nagradu zbog koje biste joj posvetili dodatno vrijeme.

Prizori koji su prošle godine izazivali oduševljenje sada su tako potpuno normalna te očekivana pojava.

Pomorsko ratovanje još je uvijek jako zabavan segment, no prije manje od godinu dana toliko smo se nauživali u epskim okršajima protiv opakih brodova, gusarskim pjesmama i pljačkanju protivničkih plovila da navedene scene više jednostavno ne mogu predstavljati jednak užitak, a par novih oružja daleko su od ozbiljnije novine. Prizori koji su prošle godine izazivali oduševljenje sada su tako potpuno normalna te očekivana pojava, odnosno – uzbuđuju kao lanjski snijeg. Što je ludo dovitljiva fraza, budući da je dobar dio Roguea smješten po snježnim prostranstvima. Hvala.


Može se kampanji ipak naći i koja pozitivna strana: napokon nema forsiranja užasno dosadnih “eavesdropping” misija na koje su igrači imali najviše primjedbi, što bi moglo značiti da Ubisoft ipak obraća pozornost na sistem ocjenjivanja misija koji je implementirao u igru. Također, našeg Shaya bivši kolege Assassini sada žarko žele ubiti pa je tu i taj novi lovac-postaje-lovina segment gdje vas potencijalni atentatori često zaskaču iz grmova, gomile u koju su se uklopili ili se pak bacaju s okolnih zgrada, odnosno s priličnim zakašnjenjem rade stvari kojima smo se mi bavili već prethodnih parsto nastavaka.

Prilično dobro znamo koji su kapaciteti konzola prethodne generacije i teško nas jedna PS3 ili X360 igra više može iznenaditi u grafičkom smislu. Dok su određene karakteristične mane, poput tekstura vegetacije ili lica kada ih gledate izbliza, još uvijek uočljive, lagao bih da kažem kako nisam uživao u pregledu niza novih krajolika s najviših točaka. Glitchevi, bugovi i ostali tehnički zlikovci prilično su rijetka pojava, što ne iznenađuje kad se uzme u obzir da su imali dovoljno vremena za ispolirati engine tijekom prošlih godina, no dojma sam kako je to ipak važno spomenuti nakon veselih dogodovština s novogeneracijskom iteracijom serijala.


Assassin’s Creed: Rogue očito je namijenjen obožavateljima serijala, budući da bi onima koji nisu igrali prethodne naslove njegova priča i niz starih likova mogli djelovati prilično konfuzno. Ipak, upitno je koliko netko tko je potrošio desetke sati na Black Flag može uživati u identičnom konceptu kod kojeg je gotovo jedina razlika u novim (ruku na srce, i pomalo dosadnijim) lokacijama.

Priča doduše doista otkriva neke važne odgovore i nudi pogled na čitavu sagu iz nove moralne perspektive, ali znatno je kraćeg trajanja od svih dosadašnjih naslova. Zbog svega navedenog, na kraju se možemo zapitati – je li pošteno Rogue prodavati po cijeni punokrvnog naslova? Odgovor će svaki igrač morati dati za sebe, no svakako se nadamo kako će Ubisoft tijekom seansi brojanja para shvatiti da je vrijeme da malo stane na loptu i nauči koju lekciju iz svega što im se dogodilo u 2014. Od idućeg Assassin’s Creeda, navodno naslovljenog Victory, definitivno očekujemo više nego što smo dobili u ijednoj od dvije igre izdane ove godine.

Igrali smo novi Assassin’s Creed. Ne, ne, onaj drugi novi Assassin’s Creed. S lošim irskim naglaskom, manje bugova, više snijega i najmanje gameplay promjena ikada.

69 Naša ocjena
  • priča popunjava rupe
  • povremeni zabavni i atraktivni momenti
  • fali inovacija
  • kratka kampanja
  • zanemaren sporedan sadržaj

Duje Kozomara

HCL-ov doktor lošeg humora. Odbija sebi i drugima priznati koliko već dugo piše o igrama. Kad ne baulja mračnim podrumima u potrazi za muzikom s gitarama, radi na preuzimanju titule najdugovječnijeg studenta splitskog Prava, osvaja kvartovske turnire u PES-u, dira tuđe pse i promatra odraz u ogledalu.

Komentari (13)

  • IvanDado

    03.12.2014 - 20:14

    Stvarno se vidi da je igra napravljena samo kao utjeha za stare konzole.Mogao je slobodno biti rade kao neki DLC.

    • TrollPlayzMC

      @IvanDado, 03.12.2014 - 21:08

      Baš sam to pomislio. Rogue je mogao biti neka duža varijanta black flaga pošto ne vidim baš nikakve razlike u mehanici kretnji ili parkoura, ajde da su dodali stealth mode ili bolju kustomizaciju lil gotovo sve je isto.

    • TrollPlayzMC

      @IvanDado, 03.12.2014 - 21:09

      *ali

  • fxp1990

    04.12.2014 - 06:48

    A ono, nije losa. Ali ima toliko lokacija na dvije ogromne mape po kojima te igra uopce ne vodi. One samo stoje tamo ako ti se slucajno da ici ili te zanima iz nekog razloga. I po New Yorku se uopce ne desava previse stvari. Doslovno, glavna prica iskoristava 20% prosotra koji je u igri. A ostali prostor uopce nije iskoristen nekakvim side misijama. Samo je ubaceno da bude ogromno, da ima razloga imati svoj brod u igri, da bude po toj mehanici dio Americke Trilogije.

  • KarloKarlec

    04.12.2014 - 10:45

    still better than unity

  • justINcase

    04.12.2014 - 12:20

    evo zbog ovoga mislim da svi volimo najvise piratizirati ubisofove igre…
    što je previse previse je, bolje izdati jedan dobar proizvod u dvije god nego 3 igre u godinu dana koje da bi normalno zaigrali treba cekat 3mj patch za svaku….

  • Black_Pirate

    04.12.2014 - 12:45

    Ja sam u ovom naslovu neobicno uzivao. Opisao bih ga kao raznoliko i umjereno, a ocijenio sa 85

  • tryon

    04.12.2014 - 19:32

    nekad sam tako bio nabrijan na taj ac. sad samo gledam najave novog, novog, pa 2 najave. pa vise.. meh

  • Vesper

    04.12.2014 - 20:36

    Najveca greska im je sto rade novi ac svako malo…bolje bi bilo da rade igru duplo dulje i naprave jednu postenu a ne dvije razocaravajuce…nek se ugledaju na rockstar

  • tonix1994

    06.12.2014 - 02:19

    Meni se svida ''hladna atmosfera'' ono ugodaj zimski 😀

    Kopija od AC 4 :( mogli su barem malo ispolirat ako vec kopiraju ili sta ja znam sta vec…steta, steta… :(

  • Ghosts123454321

    11.12.2014 - 15:31

    ode igrat assassin creed 1

  • margame

    20.07.2015 - 12:27

    da je to neki DLC od black flag-a bilo bi ok ali ovako igra je čista reciklaža

  • vexvexius

    31.05.2017 - 12:29

    Meni nikako nije leglo to igranje Templara. Solidna igra i ništa više.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!