Nakon flOwa i Flowera, thatgamecompany uspio je još jednom dokazati kako je moguće stvoriti nešto uistinu jedinstveno i posebno u današnjem gaming svijetu. Journey je PS3 ekskluzivno putovanje koje ne želite propustiti.



Pišem o igrama već više od pet godina, a kroz moje ruke prošli su raznoliki naslovi različitih žanrova čija je kvaliteta u mnogočemu varirala. Nakon pet godina recenziranja, naišao sam na prvu igru koja me natjerala da se upitam mogu li joj pružiti recenziju kakvu zaslužuje. Riječ je o naslovu čiji bi duh najbolje obuhvatila duša ponešto poetski nastrojenija od mene, čija recenzija ne bi bila puko iznošenje činjenica i komentiranje istih uz pokoji dašak humora, već maleno umjetničko djelo. No dobro, vama vjerojatno i nije do umjetničkih recenzija.

U današnje vrijeme vrlo rijetko imamo priliku naići na uistinu inovativan naslov. Tržište je prepuno generičnih igara koje se povremeno ohrabre donijeti pokoji novi element, no rijetko je riječ o nekoj posebno drastičnoj inovaciji koja ima potencijal izmijeniti ono što od igara očekujemo. Također, ukoliko nešto novo i donesu, do izlaska izdavači igre odrade marketinški hype do granice da nam ti noviteti, da se pristojno izrazim, izlaze kroz uši. Za Journey smo znali da će pokušati predstaviti nekakav inovativan koncept, no zapravo nismo imali pojma što očekivati od njega. I bome nas je ugodno iznenadio.

Malo pozadinske priče prije svega: riječ je o posljednjoj igri napravljenoj u sklopu ugovora koji su sklopili studio thatgamecompany te Sony, a po kojem je studio „taigrakompanija“ trebao napraviti tri igre za PS3. Do sada su nam predstavili flOw te Flower, a kao posljednji i zapravo najposebniji, stigao nam je Journey. Svakako moramo pohvaliti Sony za otvorenost prema novim idejama koju su pokazali ulaganjem u ovaj mali, ali prokleto kreativni studio.


Kontroliramo misterioznog, nepoznatog lika humanoidnog oblika koji ima crveni ogrtač s kapuljačom te šalom. Od samog početka nema nikakvog pojašnjenja gdje treba ići ni što treba raditi, vidimo samo planinu u daljini čiji vrh svijetli, a prirodni nagon nas tjera da započnemo svoje putovanje u tom smjeru. Već je to jedna od igrinih specifičnih karakteristika: nema mape, nema smjernica, strelica ili svetog Petra da nam pokaže pravi put. Cijelo vrijeme jednostavno nagonski znamo gdje treba ići bez da nam to itko kaže, a ako vam se ponekad i učini da ste izgubljeni, ne brinite.

Journey screenshots

Jednostavnost je esencija gameplaya, pa ćete osim klasičnog kretanja, koristiti još samo tipke krug te X: prvu za „glasanje“ te sakupljanje okolnih letećih komada tkanine ili pak odmrzavanje istih, a drugu za letenje. Studio je htio pobjeći od tradicionalnih konvencija koje čovjek očekuje od igre, od klasičnog „ubij/porazi/pobijedi„ kompetitivnog mentaliteta. Nećete naići na bitke ikakvog tipa niti ćete ikoga morati poraziti u bilo kojem smislu - poanta je jednostavno u samom putovanju do tog misterioznog odredišta, putovanju koje je jedno uistinu jedinstveno iskustvo. Doduše, u određenim dijelovima ipak ćete naići na neprijatelje u obliku zlih kamenih zmajeva čudnog oblika, koji će vas odbaciti natrag te skratiti šal koji ste brižno povećavali. To je zapravo i jedini način na koji vam netko u ovoj igri može nauditi.

Bitan dio gameplaya čine leteći komadi tkanine koji omogućuju da poletite ukoliko pokraj njih držite X. Što ih ima više, duže možete letjeti, nekada će se od njih stvoriti čitav tepih koji spaja dva kraja, a nekada ćete lebdjeti od jedne nakupine tkanine do druge koja je na višoj poziciji. Skriveni svijetleći simboli koje sakupite produžuju šal našeg lika, što omogućuje dulji let i samim time više zabave. Letenje je zabavno, naime. Dakle, spomenuto brižno produžavanje šala ipak nije prisutno iz metroseksualnih razloga, ukoliko ste to sumnjičavo pomislili.

Journey screenshots

Nakon prvih desetak minuta biti ćete uvjereni kako ste „prokužili“ Journey i sve što će igra staviti pred vas, no čar je upravo u tome što zapravo nemate pojma - igra konstantno iznenađuje s nečim novim i drukčijim. Zanimljivo je kako uspijeva napraviti da se više puta uhvatite s debilnim, zanesenim osmijehom, koji vam se ne miče s lica već neko vrijeme, a u drugom trenutku sposobna je dovesti do ruba suza čak i Torcidaša Šimu, ćelavu pedesetogodišnju mrcinu od dva metra i dvjestotinjak kilograma koja ipak ima emocije pa ponekad zasuzi na klapsku pjesmu „Kriva karta“.  


Jedinstveno je i multiplayer iskustvo koje ova igra nudi. Naime, ukoliko imate uključen PSN, co-op se aktivira automatski i u prelaženju određenog dijela igre dobijete suputnika o kojem ništa ne znate. Još jedan lik pridružuje vam se u putovanju, a lišen je ikakvog oblika identifikacije tako da nemate pojma kojeg je spola, vjere, rase ni nacionalnosti, a to su u našoj priči i sasvim irelevantne stvari. Važno je samo jedno - zajedno putujete prema istom cilju i dijelite to jedinstveno iskustvo. Sa svojim suputnikom ne možete ni komunicirati, osim kratkim zvučnim signalima koje ispuštate pritiskom na krug.

Razvija se posebna povezanost sa suputnikom i osjećaj razumijevanja unatoč nedostatku komunikacije.

Zajedničkim istraživanjem te prolaženjem kroz dobro i zlo razvija se posebna povezanost sa suputnikom i osjećaj razumijevanja unatoč nedostatku komunikacije. Kada igru završite, otkriju vam se PSN ID-ovi igrača koji su prolazili pustolovinu s vama, pa ih možete dodati ili im poslati poruku. Razlika između online i offline igranja je jednostavna – kada igrate sami osjećate se usamljeno i beznačajno u svijetu koji se doima tako golem, dok igranje u co-opu pruža ushićenje zbog spoznaje da s druge strane ekrana još jedna nepoznata osoba, tko zna koje boje kože, u tko zna kojem gradu, proživljava isto što i vi.

Journey screenshots

Nema nikakvog povoda za osjećanje bilo kakvog oblika kompetitivnosti, a zanimljivo je i kako nijednom nisam naišao na suputnika koji je naše putovanje shvaćao neozbiljno te namjerno radio gluposti. Najčešće spominjana zamjerka ovoj igri jest njena dužina – prijeći ćete je u samo dva ili tri sata, što je uistinu vrlo kratko, no moramo spomenuti kako je riječ o savršeno tempiranih par sati, tijekom kojih u nijednom trenutku nećete osjećati zamor zbog monotonosti.

Svaki trenutak igre možete novim igranjem protumačiti na drukčiji način.

Također, gotovo sam siguran da tko god jednom odigra ovu igru neće stati na tome. Jednostavno je neophodno prijeći je barem još jednom, a nije isključeno da ćete iznova igrati i veći broj puta, posebice poradi činjenice da je riječ o naslovu čiji je doživljaj uvelike ostavljen osobnoj interpretaciji, što znači da u principu svaki trenutak igre možete novim igranjem protumačiti na drukčiji način.


Glavni adut Journeya ponajprije su njegova vizualna te glazbena prezentacija, budući da emocije iznosi upravo zapanjujućim scenama te fenomenalnom orkestralnom glazbenom pozadinom. Igra ima jedinstven i prepoznatljiv grafički stil koji nam se izuzetno dopada. Fascinantan je dizajn područja, animacija, kao i savršeno tempirana izmjena kutova kamere, koja će se povremeno udaljiti kako bi vam pokazala sve ljepote krajolika kojim prolazite u krupnom kadru ili se pak okrenuti točno tako da vam pruži pamtljivu scenu zalaska sunca dok sa vjernim suputnikom kližete nizbrdicama u pustinji.

Journey screenshots

Zanimljivo je kako grafika u ovoj igri može izazvati taj efekt fasciniranog padanja vilice na pod češće nego većina današnjih NOVI-EYE-CANDY-NEXT-GEN-FPS-ENGINE naslova. Čak ni u cut scenama nema dijaloga između likova niti će biti potrebe da čitate kakav tekst s ekrana - sve što igra želi i treba reći, izražava poglavito putem glazbe, koja je uistinu fenomenalna. Toliko je divna da sam jednostavno morao skladatelju, momku po imenu Austin Wintory, poslati poruku na Facebooku u kojem mu se zahvaljujem na divnim skladbama koje zapravo čine iskustvo igranja Journeya toliko posebnim. Nevjerojatno je kako glazba može dočarati ono što vidimo na ekranu te koliko emocija može prenijeti bez izgovorene riječi.


Journey je jedno posebno iskustvo koje je u principu nemoguće usporediti s bilo čime što ste do sada odigrali. To je igra nevjerojatno jednostavnog gameplaya koja u potpunosti računa na svoju prelijepu vizualnu te glazbenu prezentaciju za izražavanje svoje čitave priče, a iako je kratka, u svojih par sati uspjeti će vas odvesti na toplo emocionalno putovanje u kojem će se izmjenjivati suze i smijeh.

Ovo je također jedna fina pljuska u lice svim gamerima koji se vole razbacivati tvrdnjama kako je danas praktički nemoguće napraviti potpuno originalnu igru jer je toliko ideja već istrošeno. Ukoliko ste se upitali, naslovi paragrafa u recenziji ustvari su imena pjesama igrinog soundtracka koje su se nekako učinile prigodnim za te dijelove teksta. Rado bismo otišli u thatgamecompany dati jedan topao zagrljaj svakoj osobi koja je radila na ovoj igri jer su nam pružili iskustvo koje će još jako dugo ostati urezano u sjećanju. Iskrena preporuka.

FORUM: PlayStation 3 podforum