Nekako se dogodilo da sam propustio originalni Remnant: From the Ashes iz 2019. godine, ali sjećam se da sam tad sa svih strana čuo kako je igra pravi dragulj. Oni koji su je odigrali su cijenili zanimljiv miks Souls žanra i napucavanja iz trećeg lica. Sad kad sam odigrao Remnant 2, mogu reći da se i ja pridružujem skupini igrača koja želi da što više ljudi da priliku ovom serijalu. Remnant 2 je jako kompetentna pucačina, ali je i originalno iskustvo što se tiče istraživanja i eksperimentiranja s različitim stilovima igranja.

Priča Remnanta 2 prati vašeg lika dok pokušava poraziti zlu silu zvanu Root koja se širi kroz više dimenzija. Nažalost, ovdje vladaju problemi kakve biste mogli vidjeti kod looter shooter igara – izlizan dijalog, likovi bez osobnosti i razgovori koji idu prevelike dubine. Kao da igra pretpostavlja da vam je odmah u startu stalo do kompleksne pozadinske priče, a niste dobili ništa dovoljno interesantno na što se možete zakačiti.

Svakako ste nakon uvoda ste bačeni u proceduralno generirane svjetove u kojima se možete napucavati. Od toga trenutka niste previše opterećeni naracijom, osim što dobijete nekolicinu cutscena i obaveznih dijaloga. Siguran sam da ima zanimljivih stvari kod priče (pogotovo u sporednom sadržaju), ali osobno se nisam nešto povezao s likovima i načinom pisanja.

Remnantov zanimljiv zaplet na Souls formulu još je uvijek jako efektivan. Mehanike napucavanja su fantastične, sa sjajnim zvučnim efektima i sitnim animacijama koje daju oružjima života. Posebno moram pohvaliti aim assist tj. način na koji vam igra pomaže s ciljanjem.

Ovdje vam se se brzina ciljanja uspori kad imate neprijatelja na našinu, što znači da možete lakše pogoditi protivnike. Nije to nova stvar u pucačinama, ali mislim da je takva vrsta pomagala bila jako pametan potez za ovu igru. Ne briše se sav izazov u ciljanju, a dobro će vam doći pomoć u kaotičnijim borbama.

Ritam borbi je nešto na što se definitivno morate naviknuti, pogotovo ako ulazite u igru nakon drugih Souls naslova u kojima je fokus na prsa o prsa. U Remnantu 2 trebate još više uzimati obzir udaljenost od neprijatelja te pravilno koncentriranje paljbe na određene mete.

Na primjer, možda se čini najlogičnije prvo ubiti nekog manijaka koji vas želi raskomadati grabljama. Međutim, ako pametno koristite prostor i držite distancu od tog manijaka, možda je bolje fokusirati se na nekog drugog protivnika koji vas može upucati s daljine.

Naravno, bitno je dobro odrediti izbjegavanja te naučiti ponašanje neprijatelja, ali mene je osobno najviše impresionirao element korištenja prostora. Konstantno morate imati na umu raspored zaklona, rute koje može uzeti za brzi bijeg ili kutove odakle vas netko može iznenaditi. Zanimljivo je koliko se slojeva kompleksnosti doda u ovakav sustav borbe čisto zato što imate pušku u ruci.

U Remnantu 2 trebate još više uzimati obzir udaljenost od neprijatelja te pravilno koncentriranje paljbe na određene mete.

Inače, Remnant 2 ima elemente proceduralne generacije – struktura levela, poredak svjetova kroz koje prolazite, sporedni questovi i bossevi – sve to može biti različito od jednog prelaska do drugog. Mislim da je ovakva raznolikost dobrodošla jer se velik dio zabave kod igre krije u opremanju vašeg lika. Remnant 2 nije punokrvni looter shooter, ali definitivno mi je u dosta trenutaka zadao onaj osjećaj kad se zapitam: “A što ako kombiniram ova dva prstena, ili stavim ovu modifikaciju na drugo oružje?”.

Proceduralna generacija omogućuje vam da kroz više prelazaka eksperimentirate s opremom bez da igrate identične levele. Postoji i Adventure mod uz pomoć kojeg prolazite kroz drugačije verzije istih područja bez da utječete na napredak u glavnoj kampanji.

Dodatnu slojevitost gameplayu donosi archetype sustav. U igri možete izabrati jednu ili čak dvije klase; npr. možete biti u isto vrijeme kauboj koji je brz na okidaču i snajperist koji voli držati distancu od svojih meta.

Proceduralna generacija vam omogućuje da kroz više prelazaka eksperimentirate s opremom bez da igrate identične levele.

Svaka klasa ima svoje pasivne i aktivne moći, a to što ih možete kombinirati dodaje još više raznolikosti igri. Uz sve to, postoje i različiti sitni bonusi koje možete dati vašem liku kad pronađete specifičan predmet u igri.

Role-playing mogućnosti ima na pretek, ali posebno mi je zanimljivo kako se elementi lootanja povezuju s istraživanjem. U različitim svjetovima koje posjećujete može naći sporedne dungeone. Istraživanje istih mi nikad nije bilo tlaka jer sam znao da me na kraju čeka dijelić opreme koji mi možda omogući novi način igranja. U Souls igrama me inače zna frustrirati kad se predugo osjećam izgubljeno, ali u Remnantu 2 sam stvarno uživao ići putem koji nije zacrtan.

Pomaže i činjenica što su tajna područja jako pametno skrivena bez da traže ludo opažanje od igrača. Jednom sam ispod sebe vidio most koji iz nekog razloga počinje od ničega. “Šta je ovo sad?” – promislim ja prije nego što se bacim dolje i shvatim da se odjednom pojavi ostatak mosta. Igra je prepuna ovakvih iznenađenja koji nagrađuju vašu znatiželju i kreativno razmišljanje.

Role-playing mogućnosti ima na pretek, ali posebno mi je zanimljivo kako se elementi lootanja povezuju s istraživanjem.

Banalna stvar koju želim pohvaliti jest mapa u igri. Tjerala me na povraćanje prvi put kad sam je vidio jer me podsjećala na onu iz Dooma 2016. na kojoj su smotano nabacane prostorije. Međutim, developeri Remnanta 2 vas na dosta jasan način vode kroz okoline bez da vam išta spoilaju. Neistražena područja su zamagljena, što znači da možete vidjeti u kojem smjeru morate ići bez da vam se otkrije točno što vas čeka.

Jedna od većih zamjerki koju imam je što vas igra ponekad stavi u scenarije koji kao da idu protiv cijelog ritma borbe. Najčešće dobijete fin balans različitih neprijatelja – neki koji pucaju s daljine, par njih koji srednjom brzinom idu put vas, možda koji mini boss s kojim se morate igrati mačke i miša…Generaliziram, ali to je u principu gameplay loop koji igra postavi i jako dobro funkcionira.

Međutim, u određenim područjima se totalno poremeti balans u bitkama. Jedan svijet koji sam istraživao jer bio prepun neprijatelja koji se ludom brzinom kotrljaju put vas. Nemaju ni animaciju napadanja, nego vam nanesu štetu čim vas taknu. Još su mi u zraku prijetile leteće zvijeri koje se jedva čuju, a trebao sam paziti i na neprijatelje koji mi se mogu teleportirati ispred nosa. Uz sve to, level je dizajniran tako da je totalno otvoren – što znači da je užasno teško držati oko na svim kutovima odakle vas netko može napasti.

U ovakvim trenucima osjećao sam se kao da me igra guši sa svih strana. Nisam bio frustriran zbog težine zadatka, već zato što igra ne da dovoljno alata za nositi se s takvim situacijama. Stamina vašeg lika se može vrlo brzo iscrpiti, a hodanje je jako sporo. Čak i sa sačmaricom sam se osjećao kao da jedva mogu ispaliti nekolicinu metaka prije nego što moram opet izbjegavati nove napade.

Igra ponekad baca previše agresivnih neprijatelja na vas bez da imate dovoljno opcija za mobilnost. Lako je moguće da se ovakve situacije pojavljuju zbog one proceduralne generacije. Ne pomaže što vam se neki protivnici lako mogu prišuljati jer se ne čuju, a vi pazite na još tristo stvari koje vas napadaju na ekranu. Čak me čudi što tvorci nisu ubacili neki indikator koji vam govori odakle stiže napad, kao onaj u novijim God of War igrama.

Neki od spomenutih problema mogu biti ublaženi u slučaju da igrate kooperativno. S obzirom da nitko od mojih prijatelja nije zgrabio igru (izdajnici se idu kupati), većinu vremena sam igrao samostalno – ali upao sam u nekoliko tuđih kampanja čisto da vidim i taj dio igre.

Igra ponekad baca previše agresivnih neprijatelja na vas bez da imate dovoljno opcija za mobilnost.

Definitivno je lakše kad imate još nekoliko očiju za pratiti stvari, ali još uvijek mi se događalo da bi ja i moja ekipa bili masakrirani jer bi bili preplavljeni neprijateljima u otvorenim levelima. Svakako bih preporučio da odigrate s drugim ljudima jer je napucavanje jednostavno zabavnije kad imate nekog da vam drži leđa.

Kad je u pitanju prezentacija, Remnant 2 izgleda vrlo solidno. Prevladavaju prigušene, blijede boje, što mi zapravo ne smeta jer mislim da paše mračnijem stilu igre. Bez obzira na to što većinu vremena provodite u borbama, nađu se sporiji trenuci u kojima možete uživati u efektima svjetla i finijim teksturama.

Bez obzira na to što većinu vremena provodite u borbama, nađu se sporiji trenuci u kojima možete uživati u efektima svjetla i finijim teksturama.

Primjer toga bi bio dok se šuljate kroz ukletu kuću i vidite kako mjesečina od vani obasjava oronuli interijer. Više mi smeta što su okoline i obični neprijatelji mogli biti pamtljiviji. Ne kažem da su totalno neoriginalni, ali vidjeli smo puno više kreativnosti kod nečega kao što je Bloodborne ili Nioh. Jedan svijet mi je bio posebno dosadnjikav čisto zato što su neprijatelji nakupine kockica koje vas napadaju.

Bossevi su daleko najimpresivniji što se tiče vizualne maštovitosti. Najdraži su mi oni koji naginju tematici mračne fantazije. Na primjer, jedan boss izgleda kao stari grobar s svjetiljom u ruci, ali ujednom trenutku otkrije da ima čudovišnu jezičinu od nekih 15 metara.

Takve izvrnute ideje daju borbama dodatnog šarma, iako mi je i mehanička strana bosseva bila jako zabavna. Svi imaju razumljive i interesantne cikluse napada koji vam daju dovoljno prostora da reagirate svojim vještinama.

Iskreno, drago mi je vidjeti što je Remnant 2 ostvario još bolji uspjeh po pitanju prodaje od svog prethodnika. Izgleda da ljudi i dalje cijene svježe ideje koje studio Gunfire Games donosi ovom žanru. Kao netko tko je prvi put zaigrao serijal, ostao sam iznenađen koliko dobro funkcionira spoj istraživanja iz Souls igara i progresije iz looter shootera. Serijal je sad zacementirao jako jedinstven identitet i mislim da ću se u budućnosti vraćati da bih vidio kakve još buildove mogu isprobati.