The Talos Principle 2 došao nam je u pravom trenutku, kao naručen proizvod koji se dotiče vrlo aktualnih tema naše sadašnjosti. Ima li trenutno veće ili važnije teme od naglog razvoja umjetne inteligencije i dekadentne tendencije čovječanstva da se u ime napretka odričemo svoje ljudskosti? Tek bi nekakav simulator inflacije možda bio aktualniji!

SLATKA MELANKOLIJA

Puzzle avantura domaćeg Croteama rijetko je viđen nastavak koji je produkcijski toliko odskočio od prošle igre da djeluje kao nešto potpuno novo. Igra vas u startu malo prevari jer počinje vrlo slično kao i prethodni Talos, ali ubrzo razotkriva svoje pravo lice. Ovaj nastavak je daleko sadržajniji, rafiniraniji i bliži pojmu avanture.

The Talos Principle 2 nije, poput svog prethodnika, samo niz zagonetki spojen usputnom naracijom. Sada imamo postavu interaktivnih likova, aktivne događaje tijekom radnje, sporedne priče, itd. Kad me igra poslala da slobodno istražujem grad New Jerusalem zapitao sam se igram li stvarno nastavak linearne puzzle igre iz 2014., a onda i ono drugo egzistencijalno pitanje – odakle mu pare?

The Talos Principle 2 donosi postavu interaktivnih likova, slobodno kretanje, aktivne događaje, sporedne priče…

New Jerusalem je mjesto koje je izgradila Athena, protagonistica prve igre, i dom je to za tisuću androida. Igrač preuzima ulogu androida zvanog 1K, koji je prema želji Athene zadnji kreirani stanovnik New Jerusalema. Njegov je nastanak zajednici androida trebao biti povod za proslavu, ali nikome nije baš do slavlja. Osnivačica grada je napustila svoju zajednicu bez obrazloženja zašto, a roboti na njezinom tragu doznaju za mističnu megastrukturu u obliku piramide, koja im u isto vrijeme budi strah i znatiželju.

Okuplja se stoga grupa za ekspediciju u kojoj sudjeluje i glavni lik te se kreće u istraživanje megastrukture. Androide po slijetanju na lokaciju dočeka niz zagonetki čije im rješavanje otvara put u središte velike piramide. Glavno pitanje koje si oni postavljaju je: zašto zagonetke i kojoj svrsi sve to služi?

I u nastavku je prisutna prepoznatljiva značajka Talosa u obliku refleksivne i filozofski orijentirane priče. Ovo je onaj tip igre u kojem ćete čuti više pitanja nego odgovora. I najčešće ćete vi biti ti koji nastojite ponuditi odgovor, na što će vas opet dočekati protupitanje. Ako to nije vaš preferirani stil naracije, Talos 2 bi vam vjerojatno mogao djelovati pretenciozno. Ako ste pak naviknuti da propitkujete sve i vjerujete kako nigdje nema univerzalnog odgovora, ova će igra itekako svirati po vašim notama.

Ovo je onaj tip igre u kojem ćete čuti više pitanja nego odgovora.

Teme koje Talos 2 prevrće obuhvaćaju ljudsku narav, proces stvaranja, odnos čovjeka prema prirodi i tome slično. Neka od misaono provokativnih pitanja koje igra postavlja jesu sljedeća: Je li trčanje za napretkom zapravo traženje rješenja ili pak traženje novih problema? Postoji li neka viša logika u kreaciji svemira ili smo produkt kaotične nasumičnosti? Ima li išta umiljatije od mačaka?

Priča je uz to prošarana kratkim crticama iz grčke mitologije te audio zapisima kojima androidi doznaju za prošlost nestalog svijeta. Kako se igra odvija u ruševinama izumrlog čovječanstva, dosta je tu melankolije koja me na trenutke podsjećala na film “Don’t Look Up” i onu rečenicu: “Stvarno smo imali sve, zar ne?”

Priča je prošarana kratkim crticama grčke mitologije te audio zapisima kojima androidi doznaju za prošlost nestalog svijeta

Kako sam ja melankoličar po prirodi, Talos 2 je definitivno moj tip igre. Najviše me se dojmio pokušaj objašnjavanja zašto čovječanstvo kolektivno naginje prema skepticizmu i pesimizmu, zašto nam je lakše opravdati skromnost nego ambicioznost, zašto nam je slađe vjerovati utješnoj istini nego izazivati zadane konvencije razmišljanja… Iz te perspektive za priču nemam drugog prigovora osim da bi nekome mogla djelovati prepotentno ako niste spremni preispitivati sve što vam se servira.

NISAM ŠKOLOVALA

Druga strana Talosa 2 su zagonetke koje čine esenciju gameplaya. Nema ovdje nikakve akcije – samo rješavanja prepreka. A format zagonetki je takav da najčešće morate staviti pravu stvar na pravo mjesto, aktivirati stvari odgovarajućim redoslijedom i kombinirati različite mehanike poput teleportiranja, korištenja antigravitacijskih površina, stvaranja portala i sl. Skoro kao u seksu.

The Talos Principle 2 briljira u raznovrsnosti svojih zagonetki

The Talos Principle 2 briljira u raznovrsnosti svojih zagonetki. Igra je podijeljena na ukupno 12 tematskih područja gdje imate po osam glavnih zagonetki i nekoliko dodatnih. Svako od tih područja uvodi neki novi zaplet za zagonetke koje progresivno postaju sve izazovnije. Dobra je stvar da izazove ne morate rješavati zadanim redoslijedom – ako negdje zapnete, možete otići na bilo koju drugu zagonetku na toj lokaciji. Morate riješiti ukupno osam izazova na svakoj lokaciji, ali postoji i mogućnost da neke zagonetke preskočite korištenjem takozvanih Prometejevih tokena. Međutim, za osvajanje tih tokena ionako trebate riješiti zagonetku – samo drugačije vrste.

Zagonetke se rješavaju relativno brzo kad znate što vam je činiti. U pravilu rješavanje traje po 2-3 minute i do najviše pet minuta po zagonetki. Ali osvojite i achievement ako zaružite više od 20 minuta na jednoj prepreci. Igra mi je u globalu djelovala dinamičnije od prvog dijela, a i samo putovanje od zagonetke do zagonetke nagradi vas atraktivnim prizorima okoliša ili iziskuje malo istraživanja da pronađete skrivene izazove.

Zagonetke se rješavaju relativno brzo kad znate što vam je činiti.

Što se tiče težine zagonetki, tu nema nikakvih podešavanja izazova ni popuštanja. Sve su zagonetke odreda dizajnirane tako da se od igrača ne traži snalažljivost, nego samo uočavanje pravog redoslijeda ili prilike. U prijevodu, najčešće postoji samo jedno rješenje koje morate dokučiti, ne možete vi iskemijati nešto svoje. Ako ništa, svakako ima onih trenutaka kad se osjećate kao genijalac i ponosni ste na to kako ste se dosjetili pravog rješenja. A ima i onih trenutaka kad si kažete: nisam školovala. Ili onih trenutaka kad naknadno shvatite kako je rješenje daleko jednostavnije od onoga što ste si zamislili.

Mana kod zagonetki u Talosu 2 je ta da su neke dizajnirane tako da možete završiti u bezizlaznoj situaciji. Svojom greškom, iako je to zapravo greška u dizajnu. Ne događa se to često, meni se dogodilo triput u stotinjak zagonetki, samo eto – nije bezgrešno. U tom slučaju pomaže restart na zadnji checkpoint, no i taj se sustav može vidjeti kao minus.

Naime, igra ne podržava ručno snimanje pozicije i vratiti se možete samo na automatski snimljenu točku. U nekim dijelovima igre to postaje potencijalni problem zbog kojega biste mogli trajno zapeti bez mogućnosti da dalje napredujete. Developer je u međuvremenu lansirao ažuriranje koje stvara pričuvnu kopiju snimljene pozicije, ali to je tek djelomično rješenje jer igrač i dalje nema kontrolu nad snimanjem pozicije u igri.

NESTVARNO LIJEPO?

The Talos Principle 2 je vizualno prekrasna igra. Vizure apstraktnih građevina kombinirane s umirujućim pejzažima stvarno su predmet divljenja. Svaka me lokacija u igri nečim uspjela natjerati da stanem i promatram okolinu u čudu. Ono što je prošlim generacijama bio nekadašnji serijal Myst, to je u današnje vrijeme The Talos Principle. Maštovito i impresivno!

Vizure apstraktnih građevina kombinirane s umirujućim pejzažima stvarno su predmet divljenja.

Ne mogu poreći da dio zasluge za predivan ugođaj ima i tehnički dio igre, pogonjen Unreal Engineom 5. U odnosu na prošlu igru iz 2014. godine dobili smo ljepše čestične efekte, krajolici izgledaju prirodnije i više nema prolaženja kroz sitnu vegetaciju kao u originalu. Osvjetljenje je, u globalu, primjetno bolje i među ljepšima u današnjim igrama. No, sve to ima svoju tamnu stranu.

Performanse su, konkretno u PC verziji, nešto zbog čega vrijedi stati i zamisliti se. Igrao sam The Talos Principle 2 na kombinaciji Intel Core i7-9700K i Nvidia GeForce RTX 4070 u 1440p rezoluciji. Bez frame generation opcije (DLSS 3) igra se vrtila u 40-60 fps-a na High postavkama (postoji još i Ultra). Nije to porazno loš rezultat, ali morate razumijeti kako je Talos 2 pretežno statična igra. U okolišu tu i tamo vidite druge likove u prolazu (najčešće samo jednog!), eventualno pokraj vas protrči koji jelen ili proleti koja ptica. Akcije nema, aktivne destrukcije okoliša većinu vremena nema… čemu onda tolika zahtjevnost?

Akcije nema, aktivne destrukcije okoliša većinu vremena nema… čemu onda tolika zahtjevnost?

Laički gledano, prst vjerojatno možemo uperiti u raytracing efekte, ali laički gledano možemo reći i kako je igra u nekim vizualnim segmentima nazadovala u odnosu na original. Na primjer, efekti vode u prvom su dijelu bili kudikamo bolji – čim ste prošli kroz vodenu površinu vidjeli biste mreškanje vode dok u nastavku nema baš nikakvog vizualnog efekta prilikom kretanja kroz vodu.

Nezahvalno je raditi ovakve usporedbe jer se tu ne radi o istom engineu, ali mogu reći samo ono očito. Na istoj konfiguraciji originalni The Talos Principle u 4K rezoluciji ima četiri puta viši framerate nego The Talos Principle 2 u 1440p rezoluciji. Jest da se radi o igrama u razmaku od skoro deset godina, ali ne mogu s druge strane reći da nastavak izgleda četiri puta bolje od originala – samo je četiri puta zahtjevniji po hardver.

E sad, postoji opcija frame generationa (ako imate RTX 40 seriju) s kojom izvedba postaje podnošljivija, samo je problem što je ta opcija nakon lansiranja igre službeno onemogućena jer je uzrokovala česta rušenja (skoro svaki Alt+Tab rušio je igru). U trenutku pisanja ovih redaka može ju se i dalje koristiti s određenom inačicom Nvidijinih drivera, no meni se stvarno ne igra pogađanja niti za ijednu igru želim raditi rollback drivera na stare verzije. Bit će popravljeno, jednog dana, samo eto – tehničko stanje u startu nije baš sjajno što se tiče PC verzije.

Tijekom igranja također sam susretao brojne druge probleme; od propadanja kroz pod, nefunkcionalne HDR opcije do bugova s osvjetljenjem. Ovo potonje znalo je biti prilično iritantno jer mi je trebalo neko vrijeme da shvatim kako je posrijedi greška, a ne dizajn samog izazova. Osjenčani dijelovi levela bili bi toliko mračni da je bilo nemoguće vidjeti išta u njima čak ni uz maksimalnu postavku svjetline slike. Restart checkpointa je rješavao taj problem, ali prvo sam morao shvatiti da igra ne bi trebala izgledati toliko tamno u nekim dijelovima i toliko svijetlo u drugima.

Nisam robot

Jedna od ideja za ovu recenziju bila mi je da uposlim nekakav jezični AI model pa da zajedničkim snagama prokomentiramo The Talos Principle 2. Na kraju sam od toga odustao, a možda je i sama igra kumovala tome. Novi produkt Croteama je nešto što vas definitivno potiče na razmišljanje i to ne samo radi rješavanja zagonetki.

Ako je išta transcedentalno u ovoj igri onda je to glazba. Vjerojatno nikad nećemo znati kojim je točno procesom Damjan Mravunac uspio skladati stvari koje su prepoznatljivo Talosovske, a opet svježe i originalne. Pisao sam ranije o melankoliji kojom ova igra odiše, a glazba je tu glavni krivac. Tjera vas u sjetu za nečim što vam je kao liku unutar igre strano i izgubljeno, a kao igraču poznato i dostupno. I u konačnici se savršeno uklapa u spoznaje koje vam tijekom igranja prolaze glavnom, poput onoga da je neznanje prokletstvo – jer ne znate dovoljno, ali je i znanje isto tako prokletstvo – jer nikad nećete znati dovoljno.

Bez daljnjeg filozofiranja možemo zaključiti kako je The Talos Principle 2 nastavak koji je nadmašio očekivanja. Sadržajno u igru možete uložiti 30-ak sati, a tražena cijena od 29 eura za to je praktički anomalija u industriji igara. Šteta je jedino što smo od super nezahtjevnog originala došli do dosta zahtjevnog nastavka kojega za solidne performanse moraju čupati frame generation trikovi ionako skupih grafičkih kartica. Ali takav je valjda život – bez žrtve nema napretka.