Ne bi se inače reklo, ali zgodnim ljudima nije lako u životu. To mi u HCL-u jako dobro znamo – Duje ne može pronaći fotku na kojoj ne izgleda mačo, a Žarko se ne može obraniti od ponuda iz svijeta manekenstva. A znamo mi u HCL-u i da nije lako ni zgodnim igrama. Jer od takvih se očekuje da uz svoju ljepotu ponude i nešto jednako zabavno, premda na njihovo šminkanje ponekad ode toliko truda da sve drugo ispadne polovično i prosječno.
Kao što možete vidjeti u našoj video recenziji, Trine 3: The Artifacts of Power je jako zgodna igra i sasvim sigurno jedan od najljepših 3D platfomera unazad nekoliko godina. Srećom po njega, suprotno gornjoj logici to ne znači da je igra automatski dosadna. Ali svejedno – ne možemo ju nazvati napretkom u usporedbi s prethodna dva dijela.
TRI DIMENZIJE LJEPŠE
Nema sumnje da ljepota igre ovdje proizlazi iz prelaska u 3D svijet. Doduše, ne baš potpuni 3D jer u njemu ne možete kontrolirati kameru, ali se zato možete kretati u svim smjerovima, što u ranijim igrama nije bilo moguće. Ta je promjena za Tine u načelu pozitivna jer donosi ljepši okoliš, više istraživanja, širi sustav borbe i nove mehanike rješavanja zagonetki.
Istraživanje je dobro pogođeno – nije teško, ali zahtjeva malo razmišljanja i vještine. Cilj je vam pokupiti što više trokutastih dijamanata kojima otključavate nove razine na mapi. Ako i zapnete jer nemate dovoljno trokutova za idući level, uvijek se možete vratiti na prethodne – i to po checkpoint točkama kako bi pokupili ono što vam je promaklo pri prvom prelasku.
Boss bitke su zanimljivije i zahtjevnije, iako ih je svega nekoliko.
U borbi sada imate više raznovrsnosti, ali u prvom redu s vitezom Pontiusom. Boss bitke su zanimljivije i zahtjevnije, iako ih je svega nekoliko. U njima svi likovi sada imaju svoj doprinos, pa čak i čarobnjak Amadeus koji je dobio napad kutijama. Nažalost, za borbu je interesantan samo vitez, jer su kradljivici Zoyji oduzete mogućnosti ispaljivanja različitih projektila – eksplozivnih i hladnih strijela.
Zoya zato ima najzanimljiviju mogućnost kod rješavanja prostornih zagonetki jer može užetom povezati različite objekte. Čarobnjak je tu pomalo zapostavljen jer su i njemu oduzete brojne vještine. Doduše, neke su mu mogućnosti oduzete ciljano, pa tako više ne može na svojim kutijama prevesti druge likove na sigurno i na taj način riješiti svaki problem. Naime, čim drugi lik stane na kutiju koju on levitira, čarobnjak gubi kontrolu nad njom. To je dobra promjena jer potiče kreativnije rješavanje zagonetki, za što su iste i namijenjene jer se mogu riješiti na više različitih načina.
TRI DIMENZIJE SIROMAŠNIJE
Nažalost, to je to od pozitivnih stvari koje smo dobili prelaskom Trinea u 3D okružje. S druge strane, lista kompromisa koje je taj 3D donio ipak je malo duža. Ponajprije, skakanje je postalo malo čudno i nespretno – pogotovo ako igrate pomoću tipkovnice; jednako kao i upravljanje čarobnjakovim kutijama – pogotovo ako igrate pomoću kontrolera.
Nadalje, kamera na koju nikako ne možete utjecati često je razlog bezveznog umiranja jer ne pokazuje opasnost ispred vašeg lika. Na primjer, nemate jasan osjećaj dubine pa kad se odaljite na drugi kraj ekrana ne možete vidjeti gdje je rub s kojega možete pasti. A smrt je u Trineu 3 nešto značajnija kazna jer respawnanje više nije automatsko nego vas drugi igrači moraju oživiti i time riskirati da i sami poginu.
Za razliku od prethodnih igara ovdje nema otključavanja novih sposobnosti nego već u startu imate sve što ćete koristiti do kraja igre.
Zbog 3D okružja likovima je smanjen i broj vještina na raspolaganju, što sam već spomenuo ranije u tekstu. Za razliku od prethodnih igara ovdje nema otključavanja novih sposobnosti nego već u startu imate sve što ćete koristiti do kraja igre. Primjerice, s čarobnjakom uvijek možete napraviti samo jednu kutiju dok ste ranije mogli slagati i po tri u niz. Isto tako nestala su različita oružja i njihovo nadograđivanje, kao i popratni predmeti s različitim bonusima. Trine 3 je zbog toga prilično plitak pa jednom kad pređete sve razine nemate mu se zašto više vraćati.
TRI DIMENZIJE SKUPLJE
Najgori kompromis koji je napravljen zbog prelaska u 3D je definitivno veličina igre. Možda će vam zvučati nevjerojatno, ali Trine 3 ima svega četiri kooperativna levela od kojih svaki traje najviše 20-30 minuta. Ima tu ipak i 13 drugih levela, ali oni su zamišljeni tako da ih igrate samo s jednim likom, bez neke suradnje s drugim igračima. Štoviše, tih desetak manjih levela u trajanju po pet minuta uopće nema nikakve veze s glavnom pričom koja je ionako nepotpuna i praktički završava cliffhangerom koji se možda nikada ne nastavi.
Tvorci igre za to su se čak ispričali i objasnili zašto je do toga došlo. Ukratko, platili su svoje velike ambicije skuplje nego što su se nadali. Kako kažu, Trine 3 nije namjerno ispao ovako kratak i okljaštren kako bi kasnije mogli zaraditi štancajući DLC pakete za njega. Problem je upravo u onome što smo rekli – 3D igre su obično skuplje od 2D naslova, a razvojni tim Frozenbyte jednostavno si nije mogao priuštiti trošak od nekih 15-ak milijuna za sve što je planirao jer su i za ovo potrošili triput više od onoga koliko im je trebalo za razvoj Trinea 2.
Dakle, zaključit ćemo da je Trine 3 pokleknuo pod svojim ambicioznim prijelazom u 3D svijet. Da je ovo prva igra u serijalu vjerojatno bismo tome progledali kroz prste. No ovako je treći dio koji je izgubio dosta važnih stvari u tom prijelazu samo da bi ispao ljepši nego prije. Kao fanovi prijašnjih igara, bili bismo sasvim zadovoljni i sa starim 2D prikazom i nekim novim forama. Ovako za dvadesetak eura u konačnici ima i drugih igara koje izgledaju podjednako lijepo i traju duže od četiri sata.
miki01
28.08.2015 - 19:59Na žalost izgleda da će pauzirati dalji razvoj igre! Barem su tako rekli u njihovo video gde su se ispričavali u vezi igre.. :/
Gamers4Life
02.11.2015 - 11:07Igra je veoma kreativna i predivno izgleda…baš ono što se od jednog Trina i očekuje! Jedva čekam nastavak!