Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina, štono early access naslovu snage dade da izbori lansiranje puno. Pred vama su neispričane priče sina Atrejevog, junacima kralja i divnog Ahileja, ovaj put u obliku akcijskog soulslike role-playing naslova za PC, te Xbox i PlayStation konzole trenutne i starije generacije, igrivih solo ili u co-opu s prijateljem starim.

Achilles: Legends Untold kreće ravno u sridu s legendom koja je već jednom ispričana. Odmah vas baca u ulogu Ahileja u bojnom oklopu u pohodu sa svojim Mirmidoncima na zidine Troje, tobože poradi Helene i njezine zabranjene ljubavi sa Parisom. Ako vam je Ilijada poznata sve vam je jasno, no ako i nije – nije ni bitno. Troja ovdje posluži samo kao uvodna kulisa. Upoznajete se sa osnovama kretanja i borbe, dok u pozadini vidite nemilosrdnu borbu ljutih neprijatelja.

Svladavši početne protivnike dolazite i do prvih boss bitki sa Hektorom i samim Parisom. Od ovoga drugoga dobijete po turu, odnosno po ranjivoj peti, a nakon smrti budite se deset godina kasnije, navodno u Mikeni. Međutim, nešto ne štima, susrećete se odjednom sa kosturima kao neprijateljima, a glavni lik u nedoumici pokušava dokučiti gdje se nalazi.

Kako napredujete u igri, tako otkrivate da vam je bog podzemlja Had dao drugu šansu kako biste služili kao njegov agent u borbi sa ambicioznim Phobosom koji je narušio granicu između svijeta bogova i svijeta ljudi. Kao rezultat toga narušenog balansa otvorili su se razni portali gdje mrtvaci mogu upasti među žive, a vaš opcionalni zadatak je da ih sve zatvorite. Priča je zanimljiva kada se ispriča u kratkom opisu, međutim dok igrate nema tog nekog naboja, a sve preokrete vidjet ćete  kilometrima prije nego se dogode.

Achilles: Legends Untold je akcijski RPG, no akcija se ne bazira samo na što bržem udaranju tipki, nego je tempo borbe malo sporiji, taktičniji. Bilo koja akcija napada ili obrane vam troši staminu, tako da zlostavljanje tipke za udarac može biti kontraproduktivno. Igra vas na početku savjetuje da uzmete kontroler u ruke, no mogu reći da je vrlo igriva mišem i tipkovnicom.

Igra vas savjetuje da uzmete kontroler u ruke, no mogu reći da je vrlo igriva mišem i tipkovnicom.

Pri kretanju u borbi pomaže vam lock on sustav fokusiranja na određenog lika. Taj fokus se naravno može ručno prebacivati po vašem izboru. Arsenal poteza se sastoji od brzog i slabijeg zamaha hladnim oružjem ili pak nešto jačeg no tromijeg za izvedbu. Tu su još i specijalni potezi poput spartanskog udarca nogom ili pak bacanja štita u stilu Marvelovih stripova. Što se tiče izbjegavanja udaraca imate klasične opcije izmicanja u stranu, kotrljanja, ili blokiranja štitom. Pravovremenim odbijanjem dobijete priliku za efikasnim kontranapadom, no to prvo trebate otključati.

Budući da je ovo RPG naslov, imate naravno XP bodove kojima napredujete i otključavate nove vještine na domišljatoj mapi zvjezdanih konstelacija. To radite na točno određenim lokacijama mini-svetišta boga Hada, gdje imate opcije ući u skill tree, teleportirati se na neko prethodno otkriveno svetište ili pak odmoriti. Odmaranje vam vraća zdravlje i staminu te puni zalihe napitaka. Dakako, odmaranje ujedno vraća u život sve prethodno poražene protivnike, pa mudro postupajte s tom opcijom.

Odmaranje vam vraća zdravlje i staminu, ali ujedno vraća u život i sve prethodno poražene protivnike.

Osobno nisam vidio neku potrebu koristiti odmaranje jer se isto dogodi i kada umrete. Umiranjem se vraćate na posljednje posjećeno svetište, a gubite iskustvene bodove i naravno vrijeme koje vam treba da se vratite na mjesto pogibije gdje onda možete vratiti XP. Napitaka za zdravlje i sličnih predmeta ne fali i naći ćete ih vrlo lako istražujući svijet. Taj svijet na trenutke izgleda doista lijepo, no doima se i pomalo ispraznim. Nađe se tu poneki lik u bijegu od vaše strašne prisutnosti, ali većinom je okoliš ispunjen samo protivnicima. Pokupljene resurse možete iskoristiti za izradu municije, raznih napitaka i ulja za privremeno jačanje svog oružja.

Oružja se mogu nadograditi, a osim vizualne i funkcionalne podjele na sjekire, mačeve, koplja itd., postoji podjela na standardna, rijetka, epska itd. Što se tiče ostalih role-playing elemenata jedino imate poneku opciju želite li dokrajčiti protivnika ili ga ostaviti na životu, a kreacija lika ili sustav razgranatog dijaloga nisu prisutni.

Skriptirani dijalozi postoje, ali nisu baš za pohvalu. Ni sam tekst, a pogotovo ne gluma. Upravo na glasovnoj glumi vidite da je ipak riječ o igri skromnijeg budžeta i manje poznatog developera. Na stranu sve što se relativnim početnicima može oprostiti nije mi jasno zašto su glavnom liku dali ujedno i najlošiji glas sa čudnim naglaskom, dok su glasovi drugih likova prihvatljivi. Srećom, s vremenom se naviknete i na Ahileja.

Upravo na glasovnoj glumi vidite da je ipak riječ o igri skromnijeg budžeta i manje poznatog developera.

Prisutne su ponekad i režirane scene prikazane u ilustriranom obliku, a budući da nije riječ o visokobudžetnoj igri, mislim da je to solidno izvedeno rješenje. Pozadinska glazba nije nešto što treba istaknuti jer je slabo primjetna i ne ulazi u uho.

Igra zna biti poprilično izazovna čak i na slabijoj od dvije težine koje možete mijenjati kada god poželite. Glavna izazovnost leži u borbi s više protivnika, jer čak ni boss bitke nisu toliko frustrirajuće kad su često 1 vs 1, a koliko god protivnik bio jači od vas, brzim i taktičnim napadima ga lako porazite. Međutim, pri borbi sa više protivnika možda ćete se i oznojiti. Nije ovdje situacija kao u starim Assassin’s Creed igrama gdje vas protivnici džentlmenski napadaju jedan po jedan nego su svi željni zadati udarac.

Pojedini protivnici poput vukova i lavova skaču na vas sa puno veće udaljenosti nego biste se nadali, dok će vas drugi neumorno naganjati. Također ćete primijetiti i neke njihove zajedničke akcije gdje recimo jedan klekne, a drugi skoči odgurnuvši se od njegova ramena za veći skok i ubojitiji zamah. Ljuti će kiklop baciti na vas jednog od manjih protivnika. Na trenutke sam ostao impresioniran umjetnom inteligencijom (naziva GAIA – Group AI Action) koja je svakako najzanimljivija kad je riječ o skupini protivnika, no i usamljeni se strijelac sjeti zapaliti strijelu ako se nalazi u blizini izvora vatre.

Na trenutke sam ostao impresioniran umjetnom inteligencijom koja je svakako najzanimljivija kad je riječ o skupini protivnika.

Raznovrsnost protivnika treba pohvaliti; od lavova, kostura, različitih vojnika, kiklopa do velikih pauka i škorpiona. Tu su boss bitke sa svakakvim zanimljivim protivnicima, između ostalih sa Menelajem i Agamemnonom, da ne odam ostale.

Igra je na početku linearna, kasnije postaje malo otvorenijeg tipa, no i dalje vas dosta vuče za ruku. Konačni vam je zadatak zatvaranje portala po mapi i to će vjerojatno predstaviti najveći izazov. Naime, portale zatvarate ulaskom u nekakve mračne prostorije pune neprijatelja. Jednom kada ih sve porazite, portal je moguće zatvoriti. Međutim vidljivost je slaba, a protivnika naizgled beskonačno i svi jedva čekaju da vas ispraše.

Kontrole nisu uvijek responzivne, a možda će vas frustrirati i osjećaj nepravde.

Tu ćete primijetiti da kontrole nisu uvijek responzivne, a možda će vas frustrirati i osjećaj nepravde. Naime, u slučaju da primite udarac vaš je lik iduću sekundu ošamućen što je i shvatljivo, no isto ne vrijedi za protivnike. Oni su u stanju i dalje jednako mahati oružjem primili udarac ili ne, samo im se zdravlje smanji. Teško je procijeniti koju vam je štetu neprijatelj zadao pa morate uvijek držati oko na svojem mjeraču energije da vam se ne potkrade iznenadna smrt.

S tehničke strane nisam imao nikakvih trzavica– ni rušenja ni bugova. Taj su dio očito ispeglali tijekom perioda early accessa. Pomalo je smiješno da su učitavanja dosta česta, ali čim se ista pojave odmah možete prekinuti pritiskom na bilo koju tipku. Zapitam se čemu onda uopće potreba za njima.

Achilles: Legends Untold moguće je igrati i s još jednim igračem u co-opu. Očekivano, neprijatelji postanu izdržljiviji i nanose veću štetu. No, ako ste se zainteresirali za ovu igru upravo zbog njene co-op mogućnosti, vjerojatno ćete ostati razočarani. Tim su se segmentom developeri dosta mučili tijekom early access faze, a ne obogaćuje priču ni na koji način.

Sve u svemu, riječ je o igri koja je u stanju zadovoljiti vaše apetite za mitološkim odnosno epskim sadržajem, ako ste voljni zažmiriti na neke boljke prouzrokovane neiskustvom malog tima sa velikim ambicijama. Očekivana trajnost igre je između 15 i 18 sati. To je vrijeme igranja sasvim lijepo popunjeno jer ćete konstanto nailaziti na zanimljive protivnike koji imaju nešto “klikera”, barem kada su brojčano nadmoćni. Morat ćete se pomiriti s mnoštvom tzv. poštarskih zadataka u kojima vas određeni likovi šalju na drugi dio mape radi neke banalne stvari, ali to je prilika da malo istražite dosta lijep svijet te usput naletite na neki sporedni zadatak koji vas ugodno osvježi.