HCL.HR

Recenzija

Kao the Kangaroo

TEHNIČKI NOKAUT

Ivan Brekalo

Poljski studio Tate Multimedia vraća se sa svojom životinjskom maskotom. Ne, ne radi se o poljskom mišu, već o australskom klokanu s boksačkim rukavicama. Kao nikada nije direktno pripadao elitnom klubu legendarnih maskota u koji su upisani Mario, Sonic i Crash Bandicoot. Ipak, lijepo je vidjeti da ovaj serijal nije zaboravljen i da ima svoje nostalgične poklonike.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
30€ Switch Ustupio izdavač

Priča ove reimaginacije ima klasičan zaplet koji često viđamo u platformerskim igrama. Glavni lik pokušava spasiti nestale članove svoje obitelji. U ovom slučaju to je Kaova nedavno nestala sestra Kaia, a  stvari se poslože tako da Kao doznaje pojedinosti i oko nestanka njihovog oca. Kao pri tome odluči iskopati misteriozne boksačke rukavice koje je koristio njegov otac Koby, te se upušta u avanturu svog života. Naravno, za uživanje u vrckavim dijalozima između levela nije potrebno poznavanje priče iz prethodnih Kaovih avantura.

Igra počinje uz kratki interaktivni tutorial koji vas uči osnovama udaranja i skakanja. Nedugo nakon toga, Kao na šarenom otoku Hopalloo razgovara s mještanima, te uz pomoć svog učitelja, koale Walta, kreće u veliku pustolovinu.

Glavni aduti ove igre jesu njezino šarenilo i osjećaj bezbrižnosti. Znate onaj platformerski feeling kad ste u svijetu koji ne izgleda realistično i nema previše logike, ali je skakutanje po njemu skroz ugodno. Kao the Kangaroo itekako uspijeva dostaviti taj osjećaj. No, pored svoje simpatičnosti zapravo ne donosi ništa posebno zanimljivo – ni po pitanju gameplay mehanika, niti po pitanju dizajna levela.

Na momente igru potkopavaju određeni nedostaci koje nikako nisam očekivao. Na primjer, znaju zasmetati mlaka glasovna gluma i humor koji brzo postane naporan. Glasovna gluma sve skupa i nije za otpisati, ali uvelike varira od lika do lika. Dok su se neki glasovni glumci uspjeli uživjeti u ulogu koju tumače, dobar dio glumačke postave zvuči kao da su tekst čitali s papira, a da ih se pri tom nitko nije usudio tražiti da ponove isti tekst s nešto više entuzijazma.

Glazba je nešto bolja, i unatoč tome što nijedna melodija nije pretjerano pamtljiva, skladbe se dobro uklapaju u igru i vrckavim svjetovima daju malo karaktera.

Kao the Kangaroo najviše podsjeća na platformere iz Playstation 2 ere. I to nije nužno loše, pogotovo za nostalgičare među nama. Problem je što se igra ne trudi biti inovativna i gotovo svi njezini izazovi već su bezbroj puta viđeni u moru sličnih igara, prije ovog nestašnog klokana. Tako da Kao najčešće pokušava odraditi svoje osnovne zadaće po uzoru na druge, što ne bi smetalo kad bi mu to kontinuirano polazilo za šapom. Da je igra malo konzistentnija i dorađenija, bilo bi lakše zažmiriti na njezinu neoriginalnost.

Miks platformerskih sekvenci, mini-zagonetki, skrivenih lokacija i borbe odlično je pogođen. Nakon odigranog levela najčešće slijede segmenti s pričom, a poslije toga istraživanje glavnog svijeta, pri čemu je cilj skupiti pokoji dodatni talisman. Talismani su najbitniji predmeti o kojima ovisi napredovanje kroz igru, to jest oni vam otključavaju sljedeću lokaciju.

Ovdje baš i nije riječ o najlakšem platformeru ikada. Međutim, za dobar dio izgubljenih života u Kaou mogu okriviti tehničke aspekte igre, kao što su skliska kamera, nelogične mehanike gameplaya ili pak neuvjerljiva fizika. Borba je zapravo najsvjetlija točka jer izaziva neopisivo zadovoljstvo kad šakom napucate protivnike na svom putu.

S druge mi se strane u više navrata učinilo da balans težine nikako nije pogođen. Neki rani leveli nepotrebno su izazovniji od onih kasnijih. Igra se uz to i dalje tvrdoglavo drži starih principa, poput sustava života. Morate tako paziti da ne izgubite sve živote, inače ćete ponavljati cijeli level. Nije to tako strašno jer je igra relativno kratka, što je odraženo i na cijeni. Kasniji leveli znaju biti nešto dulji, ali to ni blizu ne dolazi u rang duljine nivoa u nekoj većoj igri, primjerice Super Mario Odysseyu. Tako da je uz sva ponavljanja nedovršenih levela za prvi prelazak potrebno između 8 do 10 sati igranja.

“Kao” vam se inače čita “K.O.”, tek toliko da bacim malo svjetla na svoj maštoviti podnaslov recenzije. Podnaslov je to s kojim dolazimo i do trenutno najveće mane koju ova igra trenutno sadrži i koja će vas unazaditi puno više od jednog nedovršenog levela. Naime, spremanje pozicije/napretka u igri isključivo je automatsko. Na prvu to zvuči super – Kao se malo okreće modernim principima, bravo za Kaoa! Na žalost, autosave trenutno sadrži veliki bug – da se igra nakon nekoliko spremanja premota i vrati vas natrag na prijašnje levele. Upravo mi se to i dogodilo na otprilike pola igre pri čemu samo izgubio dva 100% odrađena levela.

Neoprostivo je da se ovako jedna velika mana uspjela potkrasti u verziju igre koja je lansirana u prodaju. Svakako se nadam da će ovo biti zakrpano u najkraćem mogućem vremenskom roku, ali ovakav propust mnogo govori o spremnosti ove igre za izlazak.

Zahvaljujući opisanom bugu i hrpi drugih manjih bugova, Kao the Kangaroo djeluje nedovršeno i nikako se ne može uspoređivati s boljim naslovima platformerskog žanra. Uz sve to, igrao sam Switch verziju koja sadrži i nerijetka usporavanja i generalno ostavlja dosta slab utisak po pitanju izvedbe.

Sve u svemu, mimo šarenih svjetova, simpatičnog protagonista i zakucavanja naivnih protivnika, ovaj klokanski platformer u najboljem slučaju predstavlja tek prosječnu razbibrigu. I to  u trenucima dok radi kako treba, a to je tek dio vremena. I najvećem bih fanu tobolčara zato preporučio da pričeka sniženje cijene, do kojeg će valjda stići i zakrpa za gadni autosave bug.

Kao odskače od prosjeka svojim šarmom. Ali, za svaki uspješan skok naprijed napravi i dva nenamjerna skoka natrag. I tako se opet nađe u čistom prosjeku, koji je dodatno zasjenjen tehničkim nedostacima.

59 Naša ocjena
  • šareni veseli svjetovi
  • pogođena mjera skakutanja, istraživanja i borbe
  • na momente ima stila
  • često nemaštovit dizajn levela
  • izlizan humor i generalno mlaka glasovna gluma
  • gadan bug koji vraća na krive snimljene pozicije
  • nekolicina sitnijih bugova

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (5)

  • Pajo Paksu

    07.06.2022 - 16:22

    Mislio sam igru kupiti odmah po izlasku ali nakon pročitane recenzije ipak ću sacekati.
    Ne volim levele ponavljati ako ne moram.
    Čini mi se da je ocijena 59 malo preniska, a opet ne mogu ništa reći dok ne izigram igru.

    • kebbab

      @Pajo Paksu, 07.06.2022 - 21:36

      Pa dobro evo Markus Krez je dao ocjenu 100.

  • Cone3006

    07.06.2022 - 19:27

    Necu kupovati dok ne poprave bugove

  • andjel

    09.06.2022 - 11:28

    počeo igrati i po onome što vidim igri bih dao sigurno više od 70 ocjenu

    • Ivan Brekalo

      @andjel, 10.06.2022 - 09:22

      Igra je zabavna dobar dio vremena, slažem se. Ali uzmi u obzir da smo mi za recenziju imali Switch verziju koja izgleda nešto slabije od primjerice PS5 recenzije (koju je Igor imao za video). Tehnički dio je također slabiji na Switchu, a javi nam da li će te potrefit save bug (ne sumnjam da će ovo biti zakrpano ažuriranjem u skoroj budućnosti, ali mi se moramo osvrnuti na sve nedostatke koje igra ima u trenutku recenzije. Još k tome, nije da smo recenziju izbacili na embargo, nego tjedan dana nakon službenog izlaska)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?