HCL.HR

Recenzija

Bulletstorm [PC, X360, PS3]

Duje Kozomara

Prije par tjedana napisao sam tekst koji govori o najčešćim predrasudama vezanima uz video igre. U jednoj stavci tako čvrsto opovrgavam predrasudu da video igre ne mogu biti smatrane umjetnošću. Prije nego što pomislite da sam možda (opet) na halucinogenim drogama, pa sam iznenada promijenio svoje mišljenje, još uvijek smatram da postoje igre koje se mogu smatrati umjetnošću. To su igre koje vas više puta tijekom prvog prelaska natjeraju da jednostavno zaboravite svijet oko sebe i u potpunosti postanete dijelom samo njihovog svijeta. A onda ih prelazite ponovno. I ponovno.

To su igre o kojima na dnevnoj bazi pričate svim svojim bližnjima, često ih sanjate, a prije vjenčanja, vaša bolja polovica mora ih prijeći barem četiri puta. Jer, budimo realni, nećete raditi djecu nekome tko ne zna citirati sve dijaloge iz takve igre. Realno, Bulletstorm nije takva igra. Ali vraški je zabavna.

Dakle, o čemu je riječ? Priča ide otprilike ovako: 26. je stoljeće, Konfederaciju Planeta štiti specijalna tajna postrojba imena Dead Echo, a priča prati Graysona Hunta i njegovog partnera kiborga Ishia Satoa. Njih dvojica su također bili dio Dead Echoa, no izdao ih je zapovjednik General Sarrano, natjeravši ih da bez svog znanja ubijaju civile za njegov interes. Desetak godina kasnije, u pokušaju da se osvete Sarranu, njihov brod se sruši na planet imena Stygia, svijet prepun mutantskih plemena koji su u međusobnom ratu, ljudožderskih biljaka, golemih čudovišta te raznolikih sličnih kreatura koje se uklapaju u ovakvu priču. Bitno je spomenuti da je naš protagonist Grayson alkoholičar, pa ga možemo usporediti s Arsenom Dedićem. Oba su, jeli, alkoholičari i umjetnici – jedan glazbeni umjetnik, drugi… Pa, umjetnik s puškom, da se tako izrazimo. Ponosan sam na ovu usporedbu.


Ako vam je priča malo nejasna nakon što ste pročitali prethodne retke, ne trebate se brinuti – i mi smo bili dosta zbunjeni načinom na koji su se stvari odvijale u početku. Priča zapravo općenito nije nešto po čemu ćete pamtiti ovu igru, no dosta smo uvjereni kako razvojni tim „LJUDI MOGU LETJETI“ (na čemu su, pobogu, ti ljudi bili kad su odlučili tako nazvati studio?) nije ni ciljao na to da stavka po kojoj ćete se prisjetiti Bulletstorma bude njegova priča. Ono čega bi se možda i mogli prisjetiti jest njegov dosta očit i jednostavan „toilet“ humor, prepun psovki i dosta često vezan uz seks.

Iako ponekad malo previše forsiran i nesmiješan, u nekim situacijama ipak razveseli i navuče osmijeh na lice. Prije nego nastavimo, imamo jedan zanimljiv fun fact: Bulletstorm, odnosno njegov već spomenuti razvojni studio, ne voli Justina Biebera jer im je ovaj ukrao termin u showu Late Night with Jimmy Fallon, gdje je igra trebala biti prvi put službeno najavljena. Vjerujemo da je ovo informacija poradi koje će nestati vaša neodlučnost u vezi kupovanja igre: „Hej, pa ni ja ne volim Biebera, moram kupiti ovo!“ Da.

Ono čega ćete se pak sigurno sjećati ako odlučite zaigrati Bulletstorm jest njegov gameplay. Zanimljiva novost dolazi u obliku „leasha“, odnosno užeta ili biča koji se sastoji od nekakve energije, uz pomoć kojeg možete povući protivnika prema sebi, a služi, dakako, i za rješavanje određenih prepreka na koje ćete putem naići. Tu je naravno i nekolicina oružja, osim standardnih na koja smo navikli, nađe se i pokoje nestandardno, kao što je bacač granata koje se zakvače za neprijatelja i tek onda eksplodiraju. Snajper inače sadrži sistem kod kojeg upravljate metkom nakon što ga ispalite, što smo doduše imali već prilike vidjeti u drugim naslovima.

Osim normalnog pucanja, sva oružja imaju i alternativni, „charge“ mod, koji malo eksplozivnije djeluje i većinom „razvali“ više neprijatelja odjednom. Ono što čini igru toliko zabavnom je ponajviše „skillshot“ mehanika. Da je najjednostavnije objasnimo: igra nagrađuje način na koji ubijate neprijatelje – što brutalnije i oku privlačnije to napravite, više bodova dobijete. Postoji i lista skillshotova, tako da vam je lakše ostvariti one koje još niste, a najviše bodova dobijete kada po prvi put napravite neki novi. Mislim da je dovoljno da kažemo da vas igra nagrađuje ako pogodite neprijatelja u genitalije. Ma ne, zapravo nije dovoljno, bit ćemo i malo slikovitiji. Privucite neprijatelja leashom i opalite ga nogom da se zabije u zid prepun bodlji, drugu dvojicu zapalite pogodivši eksplozivnu bačvu do njih, a ako se pojavi još koji, riješite ga brzim uklizavanjem i udarcem nogom, što će ga baciti u provaliju, ili ga pak prepolovite bliskim pogotkom iz sačmarice. Nije loše, jelda?


Postoji doista golem broj varijacija na koje se možete rješavati jadnih neprijatelja, izbor je samo na vama, a nekako se ponosno čovjek osjeća kad vidi da je kreativno riješio situaciju i zaradio pristojan broj bodova. Spomenuti bodovi inače koriste za kupovanje metaka i unaprjeđivanje oružja putem dropkitova, koji su razbacani svuda uokolo. Naiđete na dropkit, spojite se na njega svojim energetskim bičem/užetom i onda birate hoćete li kupiti metke ili možda spomenuti charge shot za neko od oružja, hoćete li promijeniti oružja koja nosite sa sobom i uzeti neka druga, ili ćete pak samo pogledati listu skillshotova, kako bi se prisjetili kreativnih načina ubijanja koja još niste obavili. Treba spomenuti da se neprijatelji, kada ih privučete leashom ili pak udarite nogom, u zraku uspore, pa imate koji trenutak za razmisliti što učiniti s nesretnikom.

Kul je i korištenje „thumber“ unaprjeđenja našeg milog leasha – kada držite tipku Q, Grayson s njim (s leashom, ne s tipkom Q) kreira energetsku kuglu kojom udari u pod, što odbaci sve neprijatelje u blizini visoko u zrak. Ako ste u zatvorenoj prostoriji s nekim oštrim ili naelektriziranim stropom, dobiti ćete puno bodova jer ste ih riješili sve odjednom, a ako niste, tu je dovoljno vremena da metcima riješite svakog posebno.

Pomalo nas je iznenadio nedostatak cover sistema, kojeg danas forsira praktički svaka igra ovog žanra – u određenim situacijama bi napucavanje bilo dosta jednostavnije da možemo samo pritisnuti gumb koji našeg Graysona automatski šalje u zaklon. Još jednom ćemo spomenuti da je igra izuzetno zabavna, a kao ultimativni dokaz prilažemo situaciju u kojoj daljinskim upravljačem upravljate s golemim robotom – dinosaurom, koji iz očiju puca lasere. Da, napokon možete ostvariti i taj dječački san. Ja sam još htio biti Gibonni kad sam bio mali, ali iskreno sumnjam da će netko napraviti igru o tome.


Stalno se događa nešto novo, pojavljuju se novi neprijatelji, ili se pak mijenjaju okružja u kojima se napucavate, što omogućuje i drukčije načine ubijanja. Taman kad pomislite da bi vam moglo dosaditi, pojavi se neki golemi boss ili kratka akcijska sekvenca u kojoj trebate brzo reagirati. Jedini dio gameplaya koji je pomalo naporan jesu dijelovi kada naš heroj visi s nekog predmeta i potrebno je u intervalima naizmjence pritiskati lijevi pa desni klik miša kako bi se prebacio na drugu stranu. Srećom, pojava nije toliko česta, no mrvicu je zamorna kada na nju naiđete. Kampanja traje nešto više od šest sati, nama je bilo kratko, no znate već kakva je situacija s modernim pucačinama i dužinom single-playera.

Što se grafičke prezentacije tiče, stvari su sasvim solidne. U zatvorenim lokacijama igra djeluje pomalo monotono, no srećom, velik dio ipak ćete provesti na otvorenom, a ta Stygia zna doista lijepo izgledati, čemu velikim dijelom pridonose tople boje i jak kontrast. Ako niste pretjerano boemski (može jedna asocijacija? Može? Dražen Zečić: „A onda ipak shvatim, boem sam u duši i gdje god da krenem, uvijek gubim jaaaaa!) raspoloženi, onda će vas bez dvojbe obradovati krvavi zidovi na kojima su nabodeni i raskomadani vaši protivnici. Na glazbu nemamo primjedbi, nije baš da ćemo nabaviti soundtrack i prebaciti ga na mobitel da ga slušamo u svakom trenutku svog života, no pristojno prati radnju u igri.


Umjetna inteligencija protivnika nije na pretjerano visokoj razini, ali nadoknađuju to brojnošću, no ni suborac Ishi ne reagira najbolje. Multiplayer nas nažalost nije pretjerano oduševio, tu je Anarchy mode, u kojem se zajedno s tri druga igrača trebate obraniti od nadolazećih valova neprijatelja, a poanta je u suradnji – potrebno je da zajedno u zadanom trenutku postignete određeni skillshot. Ne preporučujemo igranje ovog moda s nepoznatim ljudima, jer će se gotovo uvijek naći neki intelektualac koji baš i nema volje držati se pravila i ubijati na način na koji mu se kaže u određenom trenutku. Znate ovu današnju mladež, svi su revolucionari, vođe prosvjeda i slično. Bok Pernare, tebe gledamo.

Igranje s poznatom ekipom već je malo zabavnije, ali svejedno postane zamorno i jednolično nakon nekog vremena, a bugovi i povremeni problemi s konekcijom ne pomažu. Osim Anarchya, tu je i Echo mod, koji je dosta jasan i jednostavan: sami rješavate valove neprijatelja, cilj je zaraditi što više bodova u što kraćem roku, a rezultat ide na online leaderboards, pa je održan kompetitivni duh. Zamjeramo nedostatak co-opa u samoj kampanji, bilo bi puno lakše i zabavnije da je umjesto tupavog AI-a sa mnom igrao netko poznat.

Bulletstorm je igra koja se ne trudi zapanjiti vas kompleksnom pričom, odnosom među likovima ili posebno inteligentnom umjetnom inteligencijom. To se ne trudi, pa to ni nema. Trudi se samo jedno – biti užasno zabavna, a u tome svakako uspijeva. Jednostavan gameplay s leashom i sistemom koji nagrađuje kreativna te brutalna ubojstva, jednostavno je savršen za isključivanje mozga, opuštanje i uživanje.

Šteta je jedino što nema malo veći replay value: ionako je kratka, a multiplayer je relativno slabo odrađen. Nego, sada vidim da smo spomenuli Arsena Dedića, Justina Biebera, Gibonnija i Dražena Zečića. Osjećam kozmički nemir. Nešto nedostaje, i to neka bitna karika bez koje recenzija jednostavno ne može biti privedena kraju. Znam! Milo Hrnić! Mačo brkovi! Žurite konji bijeli! Nije samo jastuk bili! Sad je sve u redu.

VIDEO RECENZIJA – Igrali smo Bulletstorm, razvaljivali smo mutante i raznolika čudovišta na planetu Stygia i pritom se odlično zabavili, unatoč nekim manama…

80 Naša ocjena
  • Zabavan i brutalan gameplay
  • dizajn
  • AI
  • replay value

Duje Kozomara

HCL-ov doktor lošeg humora. Odbija sebi i drugima priznati koliko već dugo piše o igrama. Kad ne baulja mračnim podrumima u potrazi za muzikom s gitarama, radi na preuzimanju titule najdugovječnijeg studenta splitskog Prava, osvaja kvartovske turnire u PES-u, dira tuđe pse i promatra odraz u ogledalu.

Komentari (13)

  • wyzard

    06.03.2011 - 18:17

    maestralna recenzija kolege
    a igra mi se sviđa, dostojan nasljednik Painkillera.

  • Cole™

    06.03.2011 - 18:17

    GG Duje, super igra, ocijena kak spada :ementaler:

  • UltimateXioni

    06.03.2011 - 18:26

    Odlicna recenzija (pisana i video) i meni se igra veoma svidja i mislim da bi trebalo biti vise ovako zabavnih igara (dolazi Duke Nukem: Forever ;D).

  • MaliMicek

    06.03.2011 - 20:15

    Lijepa video reca.
    Ocjena igre 82/83 tu negdje.
    Nije dugotrajan, al je fora Bulletstorm 😀

  • HCL fan

    06.03.2011 - 22:12

    dobra reca,mislim da cu skinut :)

  • LRusso465

    06.03.2011 - 22:35

    Super ste odradili recu. Igru moram nabaviti.

  • Shimmy

    07.03.2011 - 00:15

    Sjajna igra i lijepo napisana (i “izgovorena”) recenzija. Ali ne mogu ne primjetiti popriličnu sličnost opisivanja situacije sa dinosaurom kao kod ekipe gamereporta. Slučajnost, ili sam u pravu da ima neka poveznica? :)

  • 4 Horseman _ WAR

    07.03.2011 - 09:09

    ono fora za zaj……

  • Ementaler

    07.03.2011 - 10:12

    @Shmimmy Iskreno, nemam pojma o čemu uopće govoriš. :) Neke druge recenzije nisam ni gledao, a sumnjam da je i Duje koji je zapravo pisao tekst.

  • wyzard

    07.03.2011 - 11:14

    aono, taj dio s dinosaurom se definitivno ističe u čitavoj igri (mislim da su na to ciljali kad su najavljivali scenu koju ćemo prepričavati unucima). tako da, ako i postoji sličnost, ona je sasvim slučajna i nenamjerna.

  • Maximum

    07.03.2011 - 17:26

    Ijako igra nije losa nije nije bog zna sta originalna.To sutanje i citav taj score sistem postojao je u The Club igri i u igri Necrovision(a to su napravili ljudi koji su nekad radili u People can fly – tvorci painkillera).A taj leash me uzasno podseca na blood rayne 2.Oklop likova i puske opet vuku na Gears of War.A taj dinosaurus scena mi nista posebno nije bilo.Al cudno je da nisu ubacili Coop posto je uvek neko uz vas.Nije da su tvorci bas isli na neku brzu zaradu al moglo je sve biti malo bolje…

  • Ivsica

    07.03.2011 - 18:31

    Simpatična, ali po mom mišljenju dosta ne dovršena igra, ocjena je previsoka!?

  • Boxy

    10.03.2011 - 19:17

    Odlična reca!
    Igra mi se jako sviđa, priča nije bog zna šta ali gameplay zabavan da s guštom odigraš svaku sekundu. Ocijena 92. =)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!