Kratko i jasno – Chivalry 2 je igra koja uglavnom počiva na kaosu i to na kaosu zabavne vrste. Lamatanje mačevima, ubadanje kopljima, lupanje čekićima ili gađanje strijelama – sve se to može doživjeti na srednjovjekovnim bojištima ove igre.
Početna cijena | Recenzirana verzija | Recenzentski primjerak |
35,99€ | PC | Ustupio izdavač |
Naime, kao što se može iščitati iz naslova, ovo je nastavak srednjovjekovnog mačevanja te zahvaljujući napretku tehnologije, borba je sada još bolja, zabavnija i brutalnija. Ovdje u pitanju nije realistični prikaz niti simulacija mačevanja nego baš suprotno. Arkadni je to sustav, ali s mehanikama koje dopuštaju demonstraciju poznavanja oružja kroz udarce, blokiranje i izbjegavanje.
Upravo zbog toga je poželjno proći tutorial, a to vrijedi i za veterane prošlog dijela jer sada ima više mogućnosti za kontrolu oružja tijekom borbe. Koliko god je jednostavno svladati bezumno lamatanje mačem, vještina ipak dolazi kroz praksu te poznavanje prednosti i mana oružja u svojim, ali i protivnikovim rukama.
Vještina u ovoj igri dolazi kroz poznavanje prednosti i mana svog i protivničkog oružja.
Chivalry 2 podijeljen je na dva načina igranja te na više ili manje ljudi po serveru. Za one kojima je previše 64 igrača po mapi i ne žele se gužvati ili sudjelovati u tolikom kaosu, može se igrati i na serverima s maksimalno 40 igrača. Sasvim solidan izbor jer se u oba slučaja može doživjeti igra kako je zamišljena.
Same mape su podijeljene na dva tipa – timska sa zadacima te Team Deathmatch. Ovo potonje ne treba posebno opisivati jer je sasvim jasno na što se odnosi. Druga opcija je Free For All što je zapravo snađi se kako god znaš. Trenutačno nema modova koji bi pružili intimniji pogled na borbu, ali ima servera u kojima se poštuje igranje 1v1 s naklonom prije borbe, pa je to najbolje mjesto za skupljanje internet slave.
Trenutačno nema modova koji bi pružili intimniji pogled na borbu, ali ima servera u kojima se poštuje igranje 1v1 s naklonom prije borbe.
Za one igrače koji uživaju u kaosu ovaj naslov pruža potpuno drugačiju perspektivu kad vas nekoliko protivnika okruži i isjecka. Samim time, brutalnost je sastavni dio igre koji nije prenaglašen, ali dovoljno je vidljiv da se odlično uklopi u atmosferu. Štoviše, kada nam protivnik odreže ruku pa nam ostane samo druga za borbu dok ne iskrvarimo, naš igrač kaže kako je riječ samo o posjekotini. Malo humora uvijek dobro dođe.
Ono što još može ponekada postati interesantno, ako se igra kao plavi tim i dovoljno dugo preživi nekoliko sukoba, lik može izgledati kao da je iz crvenog tima koliko ima krvi na sebi. Općenito, vizualna strana je za pohvalu, osim kad likovi trče i pri tome ne savijaju koljena.
Vizualna je strana za pohvalu, osim kad likovi trče i pri tome ne savijaju koljena.
Ponekad cijela situacija u Chivalryju 2 može izgledati kao da su igrači kokoši bez glave, no i to je dio čari kad je u pitanju osvajanje određenog dijela mape ili općenito grupiranje hrpe igrača. Samim time, može se reći kako je poprilično zadovoljavajući osjećaj kad se uspije odjednom srediti troje ili četvero protivnika jer se ne može uvijek paziti na svih 360 stupnjeva. Zapravo, općenito osjećaj borbe je fantastičan, osim ako se igra kao strijelac, ali i za te igrače postoji poseban krug pakla.
Osim strijelaca, u Chivalryju 2 imamo još tri druge klase. Vanguard je klasa koja bi se mogla opisati kao visok rizik – visoka nagrada, s time kako jedna od potklasa može koristiti primarno oružje u obje ruke. Nadalje, Footman je za one koji vole biti više podrška na bojištu, a koriste se uglavnom duža oružja poput različitih kopalja. Konačno, vitezovi su oklopljeni momci koji imaju više zdravlja, ali su i sporiji. Sve klase imaju svoje prednosti i nedostatke što je sasvim očekivano, no svaka od njih je dovoljno različita da pruži drugačiji način igranja.
Klase se prvenstveno razlikuju prema zdravlju, brzini, ali i dostupnim oružjima.
Klase se prvenstveno razlikuju prema zdravlju, brzini, ali i dostupnim oružjima. Tako npr. Knight ne može odabrati samostrel. Potklase se razlikuju po dodatnoj vještini poput bacanja zapaljive bombe, puhanje u rog koji liječi ili postavljanja šiljaka. Ove sporedne mogućnosti su baš kako i naziv kaže sporedne jer se ne koriste često u bitkama zbog dugog cooldowna. Samim time, glavni fokus je ipak stavljen na sječiva, oštrice i strijele. Tako velik i težak mač može napraviti puno štete, ali je zapravo poprilično spor za razliku od kratkog mača s kojim se može puno brže zadati udarac. Oružje s maksimalnom štetom ne znači puno ako se udarac na kraju ne spoji s protivničkim tijelom.
Tu se dolazi do tih sitnih detalja koje je potrebno naučiti i pravilno koristiti tijekom bitaka što nije uvijek najlakša stvar. Uz klasično lamatanje u obliku lakših i težih napada, može se ubosti protivnika, baciti oružje ako odluči pobjeći pa i prekidati napade kako bi se neprijatelja navelo na krivi potez. Zbog toga ide i jedna pohvala za kontrole koje su poprilično responzivne i ugodne za sukobe bilo to da je riječ o jedan na jedan ili kada se ide uletjeti među hrpu protivnika i nadati se najboljem. Iako je ovo arkadniji stil borbe, treba paziti i na suborce jer se i njih može sasjeći jednako kao i ekipu protiv koje se bori.
Treba paziti i na suborce jer se i njih može sasjeći.
Drugi element borbe je obrana. Ovdje se defanziva ne svodi samo na blokiranje protivničkih udaraca koje ne može trajati vječno zbog energije koja se troši. Obrana može biti i varanje protivnika lažnim napadima kako bi se otvorila prilika za udarac. Uspješan blok također može otvoriti priliku za protunapad, a isto tako se može koristiti i udarac nogom kako bi se protivnika izbacilo iz ravnoteže. Gledajući igrače koji znaju maksimalno iskoristiti sve mogućnosti koje pruža igra, borba ponekada izgleda kao ples s hladnim oružjem. Sve dok vam netko ne doleti s leđa.
Što se tiče dostupnih bojišta, njih trenutačno nema puno. Od osam mapa, tri su za Team Deathmatch, a ostalih pet su mape sa zadacima. Srećom po nas, mape su zanimljive, ali se nakon nekog vremena stekne dojam kako ih je ipak trebalo biti više. To se ponajprije počne isticati zato što nema nekakvog posebnog motiva za pobjedu osim što to utječe na vlastiti moral. Razlika između pobjede i poraza svodi se na dodani broj iskustvenih bodova koji se dobiju po završetku mape, a to opet nije toliko velika razlika. To je i zapravo glavni problem jer je gameplay fokusiran oko timskog igranja, a to nije uvijek lagano postići u ovako velikim mečevima. Netko jednostavno više preferira provoditi vrijeme u borbi nego biti na dijelu mape koji treba osvojiti.
Mape su zanimljive, ali se nakon nekog vremena stekne dojam kako ih je ipak trebalo biti više.
Ipak treba pohvaliti šarolikost mapa, odnosno zadataka. Na jednoj mapi tako morate gurati konvoj ili sprječavati njegovo kretanje da bi se došlo do dijela s katapultima kako bi se probila vrata. Naravno, umjesto kamenja, može se katapultom lansirati i druge igrače. Nakon uspješnog probijanja vrata, treba ubiti vojvodu kojeg opet kontrolira jedan od igrača iz protivničkog tima te dok njega svi čuvaju ako se igra potpuno timski, napadači ga moraju ubiti.
Na drugoj mapi na početku braniteljski tim počinje kao prljavi seljak pa tek kada završi šest metara pod zemljom može se birati standardna klasa. Na trećoj mapi mora se osloboditi heroja koji mora pobjeći pa ga treba zaštititi od protivnika.
S druge strane, balans mapa nije uvijek najbolji jer su neki zadaci za branitelje praktički nemogući sve do zadnje točke, osim ako u protivničkom timu svi imaju slomljene ruke. Ta zadnja točka može izgledati poprilično nemoguća za osvojiti ako se gleda iz perspektive napadača i kada nedostaje ikakve koordinacije među igračima. Tu se onda još dodatno ističe onaj razlog za manjak želje oko pobjede jer uživanje u bitkama bit će jednako bez obzira nalazi li se na pobjedničkoj ili gubitničkoj strani. Samo napomena, nemojte se začuditi ako vidite neke igrače koji se vole gađati izmetom ili kamenjem – i to je moguće.
Nemojte se začuditi ako vidite neke igrače koji se vole gađati izmetom ili kamenjem – i to je moguće.
Unatoč manjku bojišta, Chivalry 2 je zabavan naslov za jednostavno uživanje u makljaži. Bilo to kroz kaos timskih mapa ili kad se ide igrati jedan na jedan, sustav borbe je jednostavno fantastičan. Svaka klasa je zabavna na svoj način i sve jednako traže da ih se nauči. Osim strijelaca, oni su priča za sebe. Svako oružje treba poznavati jer nije dovoljno samo blokirati u pravom trenutku, treba stvoriti i mogućnost za uspješno vratiti udarac ako ga se nije već zadalo.
Drugi način igranja je onaj da se zaletite među hrpu protivnika kao muha bez glave, što također može biti korisna stvar u nekim scenarijima. Osjećaj satisfakcije nakon odrubljenih udova jednako je dobar kao i kad se konkretno nasamari protivnika i zada finalni udarac. Upravo to je i čar igre jer se svatko može zabaviti na svoj način, a igra to neće kažnjavati bez obzira na to što je riječ uglavnom o timskom naslovu. Zato mač u ruke i trk na bojište jer je Chivalry 2 pravo osvježenje za ove vruće dane.
Strider NCG
10.07.2021 - 17:51Ja samo cekam da vidim klipove od Giru-a kako se sprda sa svima. Kao sto je radio u Mordhau.
Zilet
10.07.2021 - 19:13Ak niste fanovi žanra, ne bi preporučio….
U samoj igri fali apsolutno svega…
mamojebac
@Zilet, 12.07.2021 - 08:25Onda je previsoko ocijenjena?