Need For Speed je 2019. povukao je ručnu kočnicu, okrenuo se za 180 stupnjeva i nakon višegodišnjeg vrludanja krenuo u nekom drugom, boljem smjeru. Need for Speed Unbound nastavlja upravo tamo gdje je prošla igra stala i drži se istog tog pravca. Nije ovo revolucionaran NFS naslov, ali je zabavan i došao je uz ugodno vizualno osvježenje za koje se može reći kako je serijalu bilo potrebno.

Ulične utrke, šarolike pile, solidna glazba pa čak i radnja od koje se ne struže očima po mozgu te ono najbitnije – kvalitetan arkadni osjećaj vožnje. Sve to čini Unbound vrlo ugodnim iznenađenjem, pogotovo ako ako u igru uletite bez ikakvih očekivanja.

Ilegalne ulične utrke motiv su mnogih NFS igara pa ni Unbound nije ništa drugačiji po tom pitanju. Ono što je možda iznenađujući aspekt igre jest priča za koju se može reći kako je prizemljena. Cijeli motiv priče vrti se oko izdaje, ali likovi koji nose radnju zapravo su normalni ili bolje rečeno – solidno napisani. Upravo ih zbog toga nije problem slušati kad se vozi po gradu zbog čega se priča može popratiti bez kolutanja očima na svaku rečenicu. Nije ovo segment koji će se pamtiti po tome što se sve izdogađalo, ali kad se bude spominjalo priču i NFS serijal, Unbound će biti ona igra u kojoj se priču smatralo normalnom i probavljivom.

Ipak, Unbound će i svakako pamtiti po osvježenju na vizualnom polju. Kombinirajući realistični prikaz grada i vozila te crtanih elemenata, ostvario se vizualni efekt koji podiže atmosferu vožnje na jednu višu razinu. Nevjerojatno je koliko igra odlično izgleda, pogotovo po kišnim uvjetima kad detaljna vozila u kombinaciji s crtanim efektima izgledaju super kvalitetno. Bolje rečeno, cjelokupna igra izgleda kvalitetno jer se vidi kako je na tome polju uloženo dosta truda. Moram naglasiti da “crtić” efekti nisu napadni pa se neće tako svakih nekoliko sekundi pojavljivati crtani dim ako se vozilo baci u drift. Krila se neće pojavljivati ako vozilo ne odleti značajno u zrak. Čak i kod korištenja ubrzanja, crtani efekti ne vide se svaki put. To je pametna odluka jer se ne miče fokus s vožnje.

Dodatni vizualni efekti nisu napadni već podižu atmosferu vožnje na višu razinu.

Upravo je vožnja razlog zbog čega ovaj nastavak ide u dobrome smjeru. Svaki automobil ima drugačiji osjećaj tijekom vožnje i od svakog se može napraviti da bude prilagođeniji cesti ili zemlji, preciznom upravljanju ili više za driftanje. Na tom polju igra zapravo pruža slobodu u načinu na koji tjeramo pilu jer se prije utrka može podesiti način vožnje. Može se uzeti za primjer utrke u kojima ima puno zavoja. Tada ima više smisla isključiti traction control kako bi auto mogao bolje plesati u zavojima, iako postaje teži za precizniju vožnju. Isto tako, svaki je automobil pomoću nadogradnji moguće kompletno pretvoriti u drugačije vozilo od onog kakvo je bilo pri kupnji. Želite Jaguara imati kao drift mašinu? Moguće je, uz malo ulaganja.

Može se reći kako je Unbound izazovna igra jer i na najlakšoj težini, utrke i dalje traže respekt prema ostalim vozačima. Naime, odabir težine utječe na agresivnost vozača, ali i na broj ponavljanja utrka u jednom danu. Izazovnost ponajviše proizlazi zato što ekipa u utrke uvijek dolazi uvijek s najjačim automobilima u klasi. To znači kako najslabiji automobil unutar klase nije baš konkurentan za osvajanje prvog mjesta što ako se i dogodi, može se opisati kao osvajanje Mount Everesta. Dobro, to je pretjerivanje, ali takav pothvat ostavlja dojam kako se je napravilo nešto više od pukog dolaska na podij.

Može se reći kako je Unbound izazovna igra jer i utrke na najlakšoj postavci traže respekt prema drugim vozačima.

Tu dolazi na vidjelo jedna od čudnijih odluka u igri. Iako imamo šarolikih dijelova koji se mogu zašarafiti na automobil, uvijek se podižu samo dvije stavke – maksimalna brzina i ubrzanje. To u praksi znači kako su bodovno slabiji automobili uvijek ograničeniji bez obzira koliko se uloži u njih. Tako primjerice Nissan GT-R Premium koji s 281 bod spada pod najslabije automobile S klase, nakon nadogradnji opet teže konkurira Porscheu 911 Turbo Exclusive S kojemu je početni iznos bodova 316. Iako je GT-R bodovno došao na tu razinu, nadogradnje nisu toliko poboljšale ubrzanje koje Porsche ima čim završi u našoj garaži.

Unbound se svrstava među trkaće igre koje ne dijele šakom i kapom automobile. Za povećanje broja vozila u garaži potrebno je uložiti vremena, a i truda. Zapravo se vrlo malo vozila osvoji tijekom karijere. Cijela struktura single-player igranja svodi se na četiri tjedna. Od ponedjeljka do petka skuplja se novac koji je motiv cijele igre, a subota je glavna utrka koja zahtjeva dovoljno dolara na računu te konkurentni automobil za utrkivanje u potrebnoj klasi. Kako bi stvari bile dodatno začinjene, pobrinut će se Heat sustav koji vodi računa o tome koliko će policija biti agresivna prema nama. Na to se još nadovezuje sustav dana i noći pa tako Heat bodovi koje osvojimo po danu, prenose se na noći dio života i ilegalnih utrka.

Netipično se malo vozila osvaja tijekom karijere.

Tu ostaje nama na izbor hoćemo li u noćne utrke ulaziti s više ili manje policijske agresije. Ako je agresija manja, to znači da je zarada tijekom dana bila manja. Ovaj Need for Speed ne dijeli niti novce šakom i kapom, no osim utrka postoje i drugi načini za podebljati bankovni račun. Bilo to kroz dodatne zadatke koji se mijenjaju po danu i noći, rješavajući izazove po mapi poput skokova, brzinskog prolaza ili razbijanje reklamnih panoa pa ima čak i klađenja s drugim vozačima. Ono što je odlično osmišljeno jesu sporedni zadaci koji uključuju prijevoz drugih vozila. Tako se i prije napredovanja prema višim klasama automobila može dobiti osjećaj za pile koje ćemo moći kupiti nekad u budućnosti .

Specifično je i to što novci ne sjedaju odmah na račun po završetku utrka i izazova. Potrebno je sigurno doći do garaže, a to nije uvijek najjednostavnije, pogotovo ako je kompletna policija u potrazi za nama. Tu dolazi do nebalansa između Heat sustava i količine novaca koja će se osvojiti. Ako se recimo ne želi ići u noćni segment s više od dvije razine policijske agresije, tad na stolu ostaje previše novca. Završavajući sve utrke tijekom dana znači maksimalnu policijsku agresivnost, što pomalo zna biti i naporno. Helikopteri lete svako malo, presretači patroliraju autoputom, a po gradu se voze u neoznačenim automobilima. Neke potjere završe u manje od minutu, a neke mogu potrajati pet i više minuta.

Novci ne sjedaju odmah na račun po završetku utrka – potrebno je sigurno doći do garaže

Srećom, Lakeshore City je dobro dizajniran grad za vožnju i bijeg od policije pa se uvijek može pronaći nekakav alternativni put, presjeći cestu, završiti u polju ili pobjeći u tunele. Balans između gradskih cesta, autoputa kao i zemljanih cesta je dobro odrađen pa se neće stvarati dojam kako je sve jedno te isto. To se prelijeva i na utrke koje su zanimljive za voziti iako bi bilo bolje da imaju ipak malo više prečaca za otkriti, pogotovo one koje se odvijaju uglavnom izvan grada. Sve u svemu, Criterion je na ovome polju pripremio dobar poligon za kvalitetno utrkivanje.

Unbound osim kampanje ima i odvojenu multiplayer komponentu koja je vrlo slična samostalnom načinu igranja, samo bez policije. Kreće se od dna prema vrhu, ali za razliku od samostalnog igranja u kojemu se uvijek može pronaći utrka, u online dijelu to nije tako. Iz nekog pomalo čudnog razloga, nema opcije klasičnog utrkivanja po principu da kreirate sobu i da vam se ekipa samo pridruži. Ovako zapravo ispada kako je to neobičan dizajn koji ne funkcionira najbolje u mrežnom igranju. Upravo zbog toga single-player izgleda još primamljiviji za igranje jer nije da svako ima vremena čekati potencijalne vozače ili gledati gdje ostatak ekipe vozi.

Need for Speed Unbound učinio je iskorak na područjima koje su važni za zabavno utrkivanje. Odličan osjećaj brzine i dobra kontrola vozila, kvalitetan grad koji ima šarolike lokacije te interesantan sustav za napredovanje kroz single-player kampanju. Iako na prvu takvo napredovanje ostavlja dojam kao da ne pruža dovoljno slobode tijekom igranja, tu donekle leži i čar u planiranju koliko sami sebi želimo “otežati” igru s policijskim potjerama. Criterion nije išao s ovom igrom eksperimentirati nego su napravili najbolju moguću stvar nakon što su ponovno dobili priliku za rad na ovom serijalu. Ono što je valjalo u prethodnoj igri nalazi se i ovdje, a druge stvari još poboljšane i ispolirane. Unatoč svojim nedostacima, Unbound je vrijedan igranja neovisno je li netko fan ovog serijala ili samo arkadnog utrkivanja.