Nakon što su momci i cure u Fatsharku ispekli zanat bliske borbe kroz dvije Vermintide igre, njihov novi naslov odveo nas je u daleku budućnost. Budućnost u kojoj se i dalje koriste mačevi, sjekire i čekići, iako postoje i oružja koja izgledaju kao da će uništiti svemir. Stoga je sasvim razumljivo što su se u razvojnom studiju odlučili na korištenje licence Warhammera 40,000 kako bi mogli kombinirati kvalitetnu borbu prsa o prsa uz jednako kvalitetno napucavanje. Kooperativni temelj prethodnih igara tako je dobio dodatni sloj akcije koja se odlično uklapa unutar sasvim drugog svemira iste franšize.

Poznavatelji ovog svemira mogu biti vrlo zadovoljni kako je licenca iskorištena u Darktideu. Dizajn razina obuhvaća područja od podzemlja i prljave kanalizacije pa do vanjskih dijelova na kojima se bitke vode pod otvorenim nebom. Sve je grandiozno, veće od života i vrlo šiljasto zbog gotičkog dizajna. Scenografija je također na visokoj razini pa je primjerice zanimljivo za vidjeti neke detaljčiće poput napuštene mehanizacije na cesti. Dizajn stanice za liječenje je priča za sebe, a naravno ne treba niti zaboraviti detalje poput neizostavnih lubanja koje dodaju tu grimdark notu čitave franšize.

Treba spomenuti i dostupno naoružanje koje nije samo vizualno kvalitetno, nego i funkcionalno. Čak i dizajn protivnika obiluje detaljima, poput toga da crvi ispadaju iz stanovnika koji su pali pod Nurgleovu pošast. Sve to odiše dojmom kako se poznaje materija na kojoj se igra bazira, što je uvijek lijepo za vidjeti. Element koji je također vrijedan spomena jest prikaz hordi koje odjednom počnu izlaziti iz svih mogućih pora. To izgleda vrlo efektno, a uz trunku nepažnje može biti i vrlo opasno. Ukratko, vizualna prezentacija je na visokoj je razini, iako nažalost nema previše različitih lokacija po kojima se napucava.

Dizajn svijeta odiše dojmom kako se poznaje materija na kojoj se igra bazira, što je uvijek lijepo za vidjeti.

Doduše, ta kvaliteta dolazi s cijenom jer je  zbog tehničkih problema i izazova očito kako Omnissiah nije dao blagoslov kodu koji pokreće igru. Unatoč odgodi te beta testiranju, tehnička strana Darktidea je i dalje vrlo nestabilna što može utjecati na kvalitetu doživljaja mlataranja i napucavanja protivnika. Ne znam je l’ bi to trebalo biti smiješno ili žalosno, ali nakon izlaska igre iz beta verzije, na mojoj konfiguraciji igra je radila lošije nego prije. Istina, riječ je o sada već zastarjelim komponentama, ali mi je beta dala nadu kako će optimizacija u punoj verziji biti još bolja. Kad ono skroz suprotno!

Zahvaljujući pokojoj nadogradnji koja je malo popravila situaciju, Darktide je i dalje igriv – u smislu zabave ubijanja hordi heretika i demona. Za njihov masakr zaslužna je jedna od ukupno četiri klase koju možemo izabrati prilikom kreiranja lika. Dvije klase su više fokusirane na blisku borbu, dok ostale dvije više vole stajati iza i skidati protivnike svojim dalekometnim puškama. Klasa koja se najviše ističe je svakako Ogryn, i sasvim je razumljivo kad zasmeta prilikom pucanja prema protivnicima zbog svoje veličine. Riječ je o tenk klasi koja kasnije može imati i ogromni štit, a od vatrenog oružja dvostruku strojnicu.

Dvije klase su više fokusirane na blisku borbu, dok ostale dvije više vole stajati iza i skidati protivnike svojim dalekometnim puškama.

Zanimljivi su i Psykeri, klasa koja se oslanja na pouzdanu “magiju lomljenja vrata” iz daljine. Jedina su klasa koja ne mora koristiti standardno naoružanje, pa samim time nemaju ni potrebu za municijom. Balans im doduše dolazi u vidu toga da Psyker može uništiti sam sebe ako pretjera s korištenjem magije. Veteran je suprotnost toj klasi jer se radi o klasičnom vojniku. Protivnik na nišanu, zapuca se i tako u krug. Samo, treba biti pažljiv s municijom jer se ista može vrlo lagano potrošiti. Zadnja klasa na izboru je Zealot koji također voli doći u bliski kontakt s neprijateljima.

Idealna postava tijekom misija je ravnomjeran balans između četiri klase, jer tada se pokrivaju mane od svake, a prednosti dodatno dolaze do izražaja. Nažalost, ovakav slučaj će se najmanje događati kad se igra samostalno. Naime, česte su situacije u kojima se među ekipom nađu po dva ili tri igrača iste klase i tad je potrebno značajno prilagođavanje u stilu igranja. Velika je razlika u tome hoćete li imati tri vojnika ili tri tenka. No, bez obzira koja je klasa u pitanju, sa svima je zabavno igrati, zbog već spomenutog sustava bliske borbe i napucavanja. Ovo pogotovo vrijedi kada se počne otključavati i kupovati bolja oprema.

Bez obzira koja je klasa u pitanju, sa svima je zabavno igrati, pogotovo kad se počne otključavati bolja oprema.

To se ponajviše osjeti kod korištenja dalekometnog oružja. Potpuno je drugačiji osjećaj pucanja kad su u pitanju sačmarica ili laserska puška, stoga je ponekad sasvim razumljivo koristiti nešto slabije oružje samo zato što je efekt razbijanja protivnika puno ugodniji. Meni jedno od dražih oružja za blisku borbu je chainsword, odnosno mač s pilom. Kad ga se upali i zareže u protivnika, to je potpuno drugačiji osjećaj u borbi nego kad se recimo koristi puška. Poanta je kako svako oružje dolazi do izražaja jer vrlo često treba izmjenjivati pucanje i mlataranje. Na to će vas ponekad tjerati i vaši protivnici s puškama jednom kad im se kompletno približi, što je simpatičan detalj.

Kako biste otključali sve dostupne vrste oružja potrebno je razvijati klasu s kojom se igra. Darktide je strukturiran po principu odabira misija, stoga ovdje nema nekakve priče koja povezuje zadatke. Preciznije rečeno, budući da mi radimo za Inkviziciju i kako izbijaju problemi u gradu, tako možemo birati na koji ćemo zadatak ići. Što je veća težina zadatka, to je bolja nagrada u obliku iskustva i financija za kupnju opreme. Ono u čemu igra ima problem jest manjak motivacije za korištenje klase kad se dođe do maksimalnog levela. Ne postoji nekakav dodatni motivator, osim ako nam je klasa super zabavna pa se eventualno želi probati dobiti nešto bolja oprema.

Darktide je strukturiran po principu odabira misija, stoga ovdje nema nekakve priče koja povezuje zadatke.

Nešto je bolja situacija sa samim misijama. Zadaci nisu nešto do sada neviđeno ili unikatno, no dovoljno su šaroliki da ne dolazi do zamora jer uvijek ima nekoliko različitih odabira. Doduše, može se ponekad dogoditi da od osam dostupnih misija tri budu istog tipa, ali na različitoj težini. Zadaci se kreću od standardnih poput osvajanja i branjenja lokacije ili eliminiranja visoko vrijedne mete pa sve do toga da je potrebno ponovno pokrenuti proizvodnju tenkova ili popraviti određenu mašineriju. Za dodatnu zabavu znaju se pojaviti i efekti poput više ili manje intenzivnih žarišta protivnika, slabije vidljivosti i slično. Posebno je zanimljiv efekt kad nestane struje, tada bitke budu još napetije.

Ono što je malo manje napeto je već spomenuti manjak lokacija. Koliko god iste bile impresivne, dosta brzo se može steći dojam kako se mnogo toga ponavlja. Iako to zapravo tehnički i nije kompletno točno. Naime, misije su podijeljene po lokacijama, ali imaju drugu putanju, s time kako postoji nekoliko dodirnih točaka u lokaciji na kojoj se odvijaju. Zbog toga ostaje dojam kako je ovo samo tek uvod u Tertium te će se grad razvijati kako vrijeme bude prolazilo.

Sustav izrađivanja opreme nije implementiran do kraja, ali je zato trgovina s mikrotransakcijama potpuno funkcionalna.

To je uostalom i mana live service igara koje ne izlaze s previše sadržaja. Dovoljno je za spomenuti kako ni sustav izrađivanja opreme nije implementiran do kraja, ali je zato trgovina s kozmetičkim sadržajem (mikrotransakcijama) potpuno funkcionalna. Trenutno se ne može reći kako je igra bogata šarolikim sadržajem, no tu su čvrsti temelji za buduće nadogradnje. Uostalom, nije da će se svaka klasa u nekoliko sati razviti do posljednjeg levela, jer za takav pothvat bit će potrebno dosta vremena. Ipak, opravdano je pitanje koliko netko ima strpljenja prolaziti kroz iste lokacije i misije nakon što jednu klasu digne do 30. levela.

Warhammer 40,000: Darktide moglo bi se sumirati kao vrlo zabavno kooperativno iskustvo koje je moglo biti bogatije, barem u ovom stanju po izlasku. Taj manjak sadržaja ipak nadoknađuje vrlo kvalitetan gameplay jer je pravo zadovoljstvo napucavati, lupati te sjeckati horde protivnika. Zahvaljujući fantastičnom dizajnu svijeta, atmosfera je na vrlo visokoj razini koju dodatno poboljšava vrhunski soundtrack.

Kako je riječ o kooperativnom naslovu, sve prednosti najviše dolaze do izražaja kad igramo u društvu. Bilo da se radi o igračima koje poznate ili o potpunim anonimusima, oni se barem trude igrati timski, što nije iskustvo koje ćete imati u solo igri. Sve u svemu, budućnost Warhammer 40,000 igara izgleda blistavo, a Darktide je postavio čvrste temelje za daljnje masakriranje hordi protivnika.