Među gomilom naslova lansiranih u 10. mjesecu našla se i manja igra neobičnog imena – Wizard with a Gun. Riječ je o izometrijskoj pucačini iz ptičje perspektive, s elementima preživljavanja i roguelike formata, a tu su i proceduralno generirani okoliši. Igru se može ga se igrati u single-playeru ili kooperativno u dvoje. Ova recenzija je bazirana na PC verziji, a osim nje postoje još izdanja za PlayStation 5 te Xbox Series X/S, a jednoga će dana igra doći i na Nintendo Switch.

Igre Galvanic Gamesa krase šaroliki likovi i svjetovi s daškom humora, uz animacije nalik šašavim crtićima. Upravo je takav i ovaj naslov koji vas odmah u startu baci u centar zbivanja. Niste ni krenuli a sve je već otišlo kvragu. Magični svijet u kojem se nalazite napadnut je silama Chaosa koje proždiru sve pred sobom i šire svoj rozi pakao munjevitom brzinom. I to je to – game over, gotovo svi slavni čarobnjaci stradaju a sudbina svijeta pada na vas, jednog naizgled otrcanog neuspješnog malog nitkova kojemu se nitko od preživjelih ne veseli. Koliko otrcanog to ovisi i od vas kao igrača jer igra odmah na startu nudi relativno pozamašan izbor odjeće vašeg čarobnjaka, od čizmica do naravno šešira po vašem ukusu.

Kao što naziv igre sugerira, ovdje niste tipični čarobnjak koji izgovara magične riječi i maše štapićem. Dapače, riječi uopće ne izgovarate jer ste onaj mačo stoik kojemu to nije potrebno, ili ste možda za prilike ove igre mutavi čarobnjak s drvenim pištoljem.. Bilo kako bilo, tip ne kaže ni “Dobar dan”. Dakle, ne mašete sa čarobnim štapićem nego sa čarobnim pištoljem. Naime, čarobnjaci u ovom svijetu svoju magiju koriste u obliku čarolija kojima oblažu metke. Zvuči cool, ne?

Čarobnjaci u ovom svijetu svoju magiju koriste u obliku čarolija kojima oblažu metke.

Sudbina svijeta se nalazi u vašim rukama, a ključ uspjeha leži u popravku vremeplova koji se nalazi u vašem tornju. Toranj služi kao mjesto za odmor, čitanje opisa prethodno skeniranih bićenaca, likova i građevina, izradu municije i sl. Na vašu žalost, vremeplov je u kvaru i jedini način da ga popravite je pronalaženje zupčanika raštrkanih po cijelom svijetu. U teoriji, popravkom vremeplova vratili biste vrijeme prije pojave apokalipse – taman da istu spriječite.

I tako oštećen, vremeplov vam omogućava kakvo-takvo korištenje. Međutim, nemate puno vremena na raspolaganju – svaki put kada se vratite u akciju imate limit od pet minuta da postignete svoje ciljeve prije nego se Chaos pojavi i vi morate bježati za živu glavu nazad u svoju jazbinu. No, vrijeme vašeg boravka u stvarnom svijetu se može i produžiti uništavanjem Chaos portala kojima si produžite vrijeme.

Svaki put kada se vratite u akciju imate limit od pet minuta da postignete svoje ciljeve.

Od tako uništenih portala i samih beštijica kaosa dobivate arcanu, resurs kojim otvarate portale u nove dijelove svijeta, kao i u ponekim slučajevima nadogradnju municije. Ako vam je potrebno, možete biti odvažni pa farmati arcanu namjernim ostajanjem što duže za vrijeme apokalipse, ali imajte na umu da je Chaos sve jači pa ne okrećite leđa previše svom portalu.

Napisao sam da je svijet proceduralno generiran, što znači da će vas svaki put kad izađete iz svog tornja dočekati drugačije okruženje, a likovi koje sretnete na putu neće vas se više sjećati. U tome svijetu možete naići na likove agresivne ili pitome prirode, te uzimati tipične resurse poput drva, metala i kamena za rudimentarni crafting. Izrađivati možete namještaj, odnosno različite radne stolove, spremišta i slično, kao i municiju.

Svaki put kad izađete iz svog tornja dočekat će vas drugačije okruženje, a likovi koje sretnete na putu neće vas se više sjećati.

Kako napredujete u igri tako dolazite do recepata za sve jači arsenal. Osim blage varijacije među oružjima postoji i nekoliko vrsta municije. Pored običnih metaka kroz čarolije učite kako napraviti vatrene metke koji imaju i area effect pa si možete slučajno spaliti pola tornja testirajući to streljivo. Ledeni metci usporavaju protivnike, otrovni nanose dugotrajnu štetu, a postoji i metci kojima možete šarmirati druga bićenca da vas slijede i brane.

Jednom kada vidite koliko različitih vrsta municije imate na raspolaganju, zaboljet će vas glava od svih mogućih kombinacija. Ali kombinirati morate da budete što efikasniji u borbi. Oružja se razlikuju po kvaliteti izrade od smotano sklepanih do savršenih primjeraka, a kvaliteta municije se izražava levelima. S druge strane jedini vid obrane je izbjegavanje tuđih projektila ili zamaha pravovremenim kolutom u naprijed / nazad, te prethodno pripremanje napitaka koji život znače.

Jedini vid obrane ovdje je izbjegavanje tuđih projektila ili zamaha pravovremenim kotrljanjem.

Do zupčanika koje skupljate nećete doći lijepim riječima nego ubijajući razne kreature u čijem se posjedu nalaze. Međutim posljednji zupčanik potreban za otključavanje novog bioma je u džepu svakog od četiri bossa u isto toliko bioma. Boss bitke ni malo ne treba podcijeniti, no temeljitom pripremom municije visokog levela možete lako doći do pobjede. Jednom kada pročitate protivnikov arsenal i napade, zapitat ćete se zašto je to bilo tako teško prvih devet ili deset puta.. Umiranje vas vraća u vaš toranj, a ostajete bez svega što se držali u vašoj torbici dok predmeti postavljeni u quickslotove ostaju gdje su i bili.

U boss borbama leži vjerojatno i najveća mana ove igre. Dio gameplaya u kojem tražite zupčanike jednosmjerno vas vodi do idućeg bossa, a kada ga napokon dočekate onda nedostaje nekakvog dodatnog “nabrijavanja” kroz nekakvu animaciju ili barem značajniji dijalog. Ništa se posebno se ne dogodi kad porazite bossa, osim otključavanja novog bioma. To znači da ste već nakon prvog bossa u suštini vidjeli sve. Isti zupčanici, na drugim lokacijama uz shodno lokaciji drugačijem izgledu likova. Pa tko voli nek’ izvoli.

Ništa se posebno se ne dogodi kad porazite bossa, osim otključavanja novog bioma.

Da se razumijemo, igra daje taj neki osjećaj postignuća pogotovo nakon što ste zapeli zbog ovog ili onog razloga, ali fali ono nešto samoj kulminaciji vašeg boravka u određenom biomu. Manjkav je i dijalog sa sporednim likovima koje susrećete, što je stvarno šteta, jer sva ta početna simpatičnost s vremenom blijedi.

Sa tehničke strane nemam zamjerki, igra je stabilna i vrti se bez sporadičnih rušenja. Vizualno je prava 2D poslastica pa je šteta da nije upotpunjena s više režiranih scena. Svijet je simpatičan, a ne manjka mu ni mašte. Skeniranjem flore, faune, građevina i likova možete pročitati ponešto o njima i zaroniti u pristojno duboku povijest svijeta.

Najviše bih pohvalio zvučne efekte. Koriste se razne akustične melodije ovisno o tome gdje se nalazite (u glavnom meniju, tornju te za svaki biom zasebno) koje vam brzo uđu u uho a da to i ne shvatite i zaista daju karakter ovome naslovu.

Ako igrate u dvoje, broj protivnika se skoro pa udvostruči, kao i loot koji ostavljaju. No, mislim da postoji određeni disbalans u težini među ta dva stila igranja, posebice kod glavnih bitki. Bossovi znaju biti užasno frustrirajući i pred kraj iznimno izazovni za jednog igrača, no za dvoje to ne bi trebao biti problem. Kraj je također razočaravajući, bez da išta spoilam. No, za igru koja se prodaje po cijeni od 25 eura rekao bih da je mrvicu nezasluženo ostala nezamijećena u moru odličnih igara prošlog mjeseca.